Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1374/07 (R. S., V. B., A. Z., Z. A.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1374/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1374/07, rješavajući apelaciju Rasima Suljkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Suljkovića, Vere Bodnaruk, Antuna Zajeca, Zuhdije Avdispahića, Huseina Delkića, Amire Delkić, Mehe Hasečića, Fadile Hasanspahić, Vehbije Fazlića, Elvedine Berberović, Ademe Čerkez, Ahme Suljagića, Ize Malkića, Nedžiba Dedovića, Ibre Milića, Nusreta Japalaka, Mehmedalije Topalovića, Ejuba Selimovića, Mehmeda Bojačića, Hamdije Mekića, Suade Delić, Mirsade Ćormehmedović, Hazima Duraka, Halima Ðonke, Alje Imamovića, Hilmije Šiljka, Ibrahima Halilovića, Mehmeda Imamovića, Nesiba Češke, Ahmeta Mahmutovića, Ediba Bjelaka, Amre Šahbaz, Midhata Ganibegovića, Pašana Husanovića, Osmana Šehića, Muradifa Kalimana, Haruna Sindruka i Murise Mašić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Rev-06-000720 od 3. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2850/05 od 17. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Suljković, Vera Bodnaruk, Antun Zajec, Zuhdija Avdispahić, Husein Delkić, Amira Delkić, Meho Hasečić, Fadila Hasanspahić, Vehbija Fazlić, Elvedina Berberović, Adema Čerkez, Ahmo Suljagić, Izo Malkić, Nedžib Dedović, Ibro Milić, Nusret Japalak, Mehmedalija Topalović, Ejub Selimović, Mehmed Bojačić, Hamdija Mekić, Suada Delić, Mirsada Ćormehmedović, Hazim Durak, Halim Ðonko, Aljo Imamović, Hilmija Šiljak, Ibrahim Halilović, Mehmed Imamović, Nesib Češko, Ahmet Mahmutović, Edib Bjelak, Amra Šahbaz, Midhat Ganibegović, Pašan Husanović, Osman Šehić, Muradif Kaliman, Harun Sindruk i Murisa Mašić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000720 od 3. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2850/05 od 17. marta 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-420/04 od 15. jula 2005. godine, obavezan je tuženi «Unioninvest – Industrijska montaža» dd Sarajevo da apelantima isplati na ime toplih obroka i regresa iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, primljeno na znanje povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva na ime neisplaćenih plata, dok su u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, i to u zahtjevu za kamate na dosuđene iznose glavnice za period dospjelosti od 1. januara 2002. do 16. februara 2004. godine, apelanti odbijeni.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2850/05 od 17. marta 2006. godine, preinačena je presuda Općinskog suda i tužbeni zahtjev apelanata odbijen.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000720 od 3. aprila 2007. godine, odbačena je revizija apelanata. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da kako su apelanti u ovom sporu obični formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06)) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je dalje naveo da kako pobijani dio drugostepene presude (6.824,87 KM) ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. Zakon o parničnom postupku, a po nalaženju ovog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stava 3. naprijed citiranog člana za dopustivost revizije, revizija apelanata nije dopuštena.

5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000720 od 3. aprila 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2850/05 od 17. marta 2006. godine. S obzirom na to da je zastupnici apelanata 4. maja 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-

2850/05 od 17. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1374/07 (R. S., V. B., A. Z., Z. A.) | Sudska praksa | Aktio