Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1457/07 (A. A.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Upravni postupak
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1457/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1457/07, rješavajući apelaciju Alije Adanalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Adanalića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-U-08-
000 109 od 21. aprila 2008. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 01/1-1101372056 od 10. januara 2008. godine i Rješenja Kantonalne administrativne službe u Tuzli matični broj 1101372056 od 21. aprila 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Adanalića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000 233 od 12. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Alija Adanalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, podnio je 18. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-658/05 od 22. decembra 2005. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 02/1-1101372056 od 6. juna 2005. godine i Rješenja Kantonalne administrativne službe u Tuzli (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) matični broj 1101372056 od 21. aprila 2005. godine. Apelant je 30. januara i 7. juna 2008. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog stanja koje se desilo nakon podnošenja apelacije. Podneskom od 29. aprila 2009. godine apelant je osporio Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000 233 od 12. marta 2009. godine, Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-U-08-000 109 od 21. aprila 2008. godine i Rješenje drugostepenog organa broj 01/1-
1101372056 od 10. januara 2008. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa matični broj 1101372056 od 21. aprila 2005. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 155,65 KM počev od 1. maja 1997. godine. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, drugostepeni organ je donio Rješenje broj 02/1-1101372056 od 6. juna 2005. godine kojim je apelantova žalba odbijena. Protiv drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U-
658/05 od 22. decembra 2005. godine odbio apelantovu tužbu.
3. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Kantonalnog suda, pa je Vrhovni sud donio Presudu broj 070-0-Uvp-06-000 099 od 3. oktobra 2007. godine kojom je zahtjev usvojen, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-U-07-000 464 od 17. decembra 2007. godine kojom je apelantova tužba podnesena protiv Rješenja drugostepenog organa broj 02/1-1101372056 od 6. juna 2005. godine usvojena, pa je osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen drugostepenom organu na ponovno rješavanje.
4. Drugostepeni organ je, odlučujući u ponovnom postupku o apelantovoj žalbi protiv Rješenja prvostepenog organa broj 1101372056 od 21. aprila 2005. godine, donio Rješenje broj 01/1-
1101372056 od 10. januara 2008. godine kojim je žalba odbijena.
5. Protiv drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je, Presudom broj 003-0-U-08-000 109 od 21. aprila 2008. godine, odbio apelantovu tužbu.
6. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, donio Presudu broj 070-0-Uvp-08-000 233 od 12. marta 2009. godine kojom je predmetni zahtjev odbijen.
7. Apelant se u apelaciji podnesenoj 18. maja 2007. godine žali da su mu u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju povrijeđena socijalna prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i to čl. 22. i 25. Univerzalne deklaracije o pravu čovjeka, čl. 14. i 16. Evropske socijalne povelje, član 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i član
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Podneskom od 29. aprila 2009. godine apelant je osporio odluke donesene u ponovnom postupku, navodeći da su zasnovane na pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, te da je došlo do povrede prava iz člana 6. Evropske konvencije. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži drugostepenom organu da mu na ime materijalne štete zbog umanjene penzije isplati iznos od 15.000 KM, te da naloži Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da mu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od 10.000 KM.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije došlo do promjene činjeničnog stanja predmeta. Naime, prvobitno osporena odluka Kantonalnog suda broj U-
658/05 od 22. decembra 2005. godine je ukinuta od strane Vrhovnog suda po apelantovom zahtjevu za vanredno preipitivanje, nakon čega je uslijedio ponovni postupak pred nadležnim organima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podneskom od 29. aprila 2009. godine osporio odluke donesene u ponovnom postupku i to Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000 233 od 12. marta 2009. godine, Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-U-08-000 109 od 21. aprila 2008. godine i Rješenje drugostepenog organa broj 01/1-1101372056 od 10. januara 2008. godine.
11. U vezi sa Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000 233 od 12. marta 2009. godine, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. S obzirom na navedno, konačna odluka u smislu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda jeste Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-U-08-000 109 od 21. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je apelant 7. juna 2008. godine samo obavijestio Ustavni sud da je donesena navedena odluka, što je u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda prema kojem su apelanti dužni obavještavati Ustavni sud o promjeni činjeničnog stanja predmeta. Međutim, apelant je, tek nakon prijema odluke Vrhovnog suda po zahtjevu za vanredno preispitivanje, podneskom od 29. aprila 2009. godine osporio navedenu odluku Kantonalnog suda. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je apelant konačnu odluku u predmetnom postupku osporio po proteku roka iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović