Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1586/08 (Š. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 38
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1586/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1586/08, rješavajući apelaciju Šaćira Kahrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šaćira Kahrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-767/05 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj P-
485/02 od 26. aprila 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Šaćir Kahrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jasmina Koričić, advokat iz Bihaća, podnio je 29. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-767/05 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-485/02 od 26. aprila 2005. godine.
2. Presudom Općinskog sudu broj P-485/02 od 26. aprila 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim je tražio da se Federacija Bosne i Hercegovine, Federalna uprava za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Unsko Sanski kanton, Kantonalno ministarstvo za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Bihać (u daljnjem tekstu: drugotuženi), obavežu da mu solidarno isplatite neisplaćene naknade za invalidnine za period od 1. august 1998. godine do 31. mart 1999. godine u iznosu od 1.811,00 KM, naknade po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period 1. juni 1996. godine do 31. juli 1998. godine u iznosu od 2.186,00 KM, te iznos od 1.544,00 KM po osnovu neisplaćenog izuzetnog materijalnog obezbjeđenja za period od 1. augusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine.
3. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanta, a po službenoj dužnosti, donio rješenje broj Gž-
767/05 od 1. aprila 2008. godine kojim je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo, da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu neisplaćenih naknada za invalidnine i usklađivanja invalidnina sa rastom troškova života, a koji zahtjev je prema odredbi člana 38. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) u nadležnosti organa uprave, dok rješenja o ovim pravima, po službenoj dužnosti izvršava nadležni provstepeni organ uprave, a ne sud. Također je ukazano da je i za potraživanja apelanta koja se odnose na isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja prema odredbi člana 10. Zakona o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni list RBiH", broj 33/95, 37/95 i 17/96) nadležan odlučivati organ uprave, a ne sud. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud odlučio o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost, čime je učinjena povreda parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku FBiH. («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) iz kog razloga je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što je Kantonalni sud odbacio njegovu tužbu ocjenivši da se radi o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Općinskog suda kojim je njegova tužba odbijena, odnosno na rješenje Kantonalnog suda kojim je ukinuta prvostepena presuda i njegova tužba odbačena jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, dospjelih a neisplaćenih invalidnina, odnosno za usklađivanje invalidnina sa rastom troškova života.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović