Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/08 (Udruženje «Izvor»)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2024/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2024/08, rješavajući apelaciju Udruženje «Izvor» Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja «Izvor» podnesena protiv Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske zbog nepostupanja po žalbi zbog ćutanja administracije, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje «Izvor» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 4. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepostupanja po žalbi zbog ćutanja administracije.
2. Prema navodima iz apelacije 1981. godine mještani Mjesne zajednice Babanovci su 1981. godine svojim ličnim sredstvima izgradili lokalni vodovod, na koji se priključilo 90 nelegalnih potrošača, čime je snadbjevanje vodom, legalnih potrošača, znatno smanjeno, a u ljetnjim mjesecima njih 40% uopće nemaju vodu.
3. Apelant se 22. juna 1999. godine obratio Mjesnoj zajednici Babanovci, Skupština korisnika vodovoda (u daljnjem tekstu: MZ) sa zahtjevom za isključenje nezakonito priključenih građana sa vodovoda. Navedeni zahtjev je zaveden pod rednim brojem 02-015-5/99.
4. Republički vodovodni inspektor, donio je rješenje broj 07-338-2344/03 od 20. juna 2003. godine kojim je naloženo svim licima koja upotrebljavaju vodu seoskog vodovoda Babanovci bez potvrđenog ugovora o održavanju i korištenju seoskog vodovoda isključe priključak sa istog.
5. Ministarstvo je 1. oktobra 2003. godine donijelo rješenje broj 01-33-5016/03 kojim je poništeno rješenje republičkog vodovodnog inspektora, broj 07-338-2344/03 od 20. juna 2003. godine i predmet vratilo na ponovni postupak.
6. Nakon više urgencija od strane apelanta, Administrativna služba, Odjeljenje za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo (u daljnjem tekstu: Administrativna služba) je 28. septembra 2006. godine donijela rješenje, broj 08-338-7/06 kojim je naloženo nelegalno priključenim korisnicima da isključe priključke sa lokalnog vodovoda u Mjesnoj zajednici Babanovci.
7. Rješavajući po žalbi nelegalnih korisnika Ministarstvo je donijelo rješenje broj 01-33- 4117/07 od 10. maja 2007. godine kojim je poništeno rješenje Administrativne službe, broj 08-338- 7/06 od 28. septembra 2006. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. Prema navodima iz apelacije, obzirom da nadležni organi opštine Prnjavor nisu postupili po drugostepenom rješenju Ministarstva, a vezano za zahtjev radi isključenja bespravnih korisnika sa vodovoda, apelant je 25. oktobra 2007. godine izjavio žalbu Ministarstvu zbog ćutanja administracije. Apelant je 3. marta 2008. godine poslao urgenciju Ministarstvu za postupanje po navednoj žalbi.
9. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Ministarstva, po žalbi zbog ćutanja administracije povrijeđeno pravo pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Apelant se žali da nadležni organi opštine Prnjavor, odnosno opštinski vodoprivredni inspektor, do dana podnošenja apelacije nisu postupili po drugostepenom rješenju Ministarstva.
13. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS»br.13/02 i 87/07) propisano da ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, članom 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS»broj 109/05) , je propisano da ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, iako nadležni upravni organ i nakon ponovnog poništenja rješenja Administrativne službe, broj 08-338-7/06 od 28. septembra 2006. godine nije donio odluku po njegovom zahtjevu za isključenje bespravnih korisnika sa vodovoda Babanovci, podnese žalbu, odnosno okrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović