Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/08 (D. Ć.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2090/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2090/08, rješavajući apelaciju Drage Ćosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Ćosića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-07-000 031 od 7. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za privredu Zeničko-dobojskog kantona, broj 04-19-452-1/06 od 19. decembra 2006. godine i zaključka Agencije za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona, broj 15-03-1051/06 od 9. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Usore, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 11. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-07-000 031 od 7. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za privredu Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 04-19-452-1/06 od 19. decembra 2006. godine i zaključka Agencije za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija), broj 15-03-1051/06 od 9. novembra 2006. godine.
2. Zaključkom Agencije, broj 15-03-1051/06 od 9. novembra 2006. godine, odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog dopunskim rješenjem Agencije, broj 15-03-
792/06 od 24. augusta 2006. godine, u predmetu donošenja rješenja o odobravanju upisa izvršene privatizacije državnog kapitala preduzeća IGM DOO «Usora» Jelah, u vezi sa ustupanjem ugovora o kupoprodaji dionica tog preduzeća, broj 20-03-21/05 od 6. januara 2005. godine, a koji je okončan navedenim dopunskim rješenjem Agencije.
3. Rješenjem Misnistarstva, broj 04-19-452-1/06 od 19. decembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Agencije.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-U-07-000 031 od 7. maja 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Apelant se žali na odluke donesena u postupku po njegovom prijedlog za obnovu postupka okončanog dopunskim rješenjem Agencije, broj 15-03-792/06 od 24. augusta 2006. godine, u predmetu donošenja rješenja o odobravanju upisa izvršene privatizacije državnog kapitala preduzeća IGM DOO «Usora» Jelah, u vezi sa ustupanjem ugovora o kupoprodaji dionica tog preduzeća, broj 20-03-21/05 od 6. januara 2005. godine.
8. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za obnovu postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud primjećuje da se u postupku pred Agencijom, u kojem je donesen zaključak, broj 15-03-1051/06 od 9. novembra 2006. godine, u postupku pred Ministarstvom koji je okončan rješenjem broj 04-19-452-1/06 od 19. decembra 2006. godine, kao i u postupku pred Kantonalnim sudom, u kojem je donesena presuda, broj 004-0-U-07-000 031 od 7. maja 2008. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud zapaža da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv ni na postupak koji je okončan dopunskim rješenjem Agencije broj 15-03-792/06 od 24. augusta 2006. godine, a čije obnavljanje je apelant tražio, s obzirom na dosadašnju praksu Ustavnog suda da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem su donesene pobijane odluke ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U takvom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova pravosnažno okončanog postupka, koji sam po sebi ne spada u opseg člana član 6. Evropske konvencije. Stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak, kao i postupak čija se obnova tražila, ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
11. Apelant, također, smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova pravosnažno okončanog postupka, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović