Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2162/08 (J. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2162/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2162/08, rješavajući apelaciju Jasmina Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Hadžića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-07-
000-135 od 15. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-P 542/07 od 6. septembra 2007. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Doboj broj 05-050-13-2-323/05 od 1. decembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 15. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-07-000-135 od 15. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P 542/07 od 6. septembra 2007. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Doboj (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-13-2-323/05 od 1. decembra 2005. godine.
2. Rješavajući po zahtjevu apelanta za vraćanje u posjed stana u Doboju, u ulici Jug Bogdana broj 21/2, Odsjek je donio zaključak broj 05-050-13-2-323/05 od 1. decembra 2005. godine kojim je odbio zahtjev apelanta kao neblagovremen.
3. Apelant je protiv zaključka Odsjeka broj 05-050-13-2-323/05 od 1. decembra 2005. godine izjavio žalbu, ali je Ministarstvo donijelo rješenje broj 18.05/2-P 542/07 od 6. septembra 2007. godine kojim je odbilo njegovu žalbu kao neosnovanu. Ministarstvo je obrazložilo da je članom 16. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo kod Ministarstva bio 19. april 2000. godine. Obzirom da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 15. augusta 2005. godine, Ministarstvo je zaključilo da je zahtjev apelanta neblagovremen, odbivši žalbu apelanta kao neosnovanu.
4. Presudom Okružnog suda broj 013-0-U-07-000-135 od 15. maja 2008. godine odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom protiv rješenja Ministarstva. Okružni sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i time osnažio zaključak prvostepenog organa kojim je njegov zahtjev odbijen kao neblagovremen. Dalje je navedeno da kako je nesporno da apelant nije u zakonskom roku, a polazeći od odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana, pa je zbog toga prvostepeni organ takođe pravilno svojim zaključkom odbacio njegov zahtjev zbog neblagovremenosti.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod Komisije, a članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene propisano je da izuzetno od odredbe člana 16. ovog Zakona nosioci stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu mogu podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, tj. do 29. juna 2002. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 15. augusta 2005. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović