Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2262/07 (S. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 146
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 207
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2262/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2262/07, rješavajući apelaciju Safeta Derviševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Derviševića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, 070-0-Kž-08-000220 od 13. maja 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-K-07-000037 od 29. aprila 2008. godine, rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-07-000343 od 2. jula 2007. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kv-07-000137 od 22. juna 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Dervišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Midhat Skenderović, advokat iz Gradačca, podnio je 2. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), 070-0-Kž-08-000220 od 13. maja 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-K-07-000037 od 29. aprila 2008. godine, rješenja Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000343 od 2. jula 2007. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj 003-0-Kv-07-000137 od 22. juna 2007. godine. Zastupnik apelanta je nekoliko puta dostavljao dodatne informacije i dokumentaciju.
2. Optužnicom Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, broj Kt-842/07 od 21. juna 2007. godine, koja je potvrđena istog dana, apelant je optužen zbog krivičnog djela – spolni odnošaj s djetetom iz člana 207. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04 i 18/05, u daljnjem tekstu: KZ FBiH), krivičnog djela –spolni odnošaj s djetetom iz člana 207. stav 1. KZ FBiH, te krivičnog djela – bludne radnje iz člana 208. stav 2. u vezi sa članom 207. stav 1. KZ FBiH, te je istom optužnicom predloženo da se protiv apelanta produži pritvor na osnovu člana 146. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09, u daljnjem tekstu: ZKP).
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Kv-07-000137 od 22. juna 2007. godine, prema apelantu je produžen pritvor za dva mjeseca tako da mu pritvor po ovom rješenju može trajati najduže do 22. augusta 2007. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000343 od 2. jula 2007. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branitelja protiv rješenja Kantonalnog suda.
5. Apelantu je zatim nekoliko puta rješenjima Kantonalnog suda pritvor produžavan, na osnovu člana 146. stav 1. tačka d) ZKP, a prema posljednjem rješenju Kantonalnog suda, broj 003-0-Kv-08-
000091 od 18. aprila 2008. godine, pritvor mu može trajati do 19. juna 2008. godine
6. Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-K-07-000037 od 29. aprila 2008. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio, pod tačkom 1. izreke presude produženo krivično djelo – bludne radnje iz člana 208. stav 2. u vezi sa članom 207. stav 1. KZ FBiH, u sticaju sa pod tačkom 2. izreke presude produženim krivičnim djelom - spolni odnošaj s djetetom iz člana 207. stav 1. KZ FBiH, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Presudom je dalje određeno da će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru i da je apelant dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka i paušala, dok su oštećena i njena zakonska zastupnica sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućene na parnicu.
7. Zastupnik apelanta je naveo da je izjavio žalbu protiv navedene presude Kantonalnog suda.
8. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-K-07-000037 od 29. aprila 2008. godine, prema apelantu je produžen pritvor do upućivanja na izdržavanje kazne, a na osnovu člana 146. stav 1. tačka
c) ZKP, protiv kojeg je rješenjem Vrhovnog suda, 070-0-Kž-08-000220 od 13. maja 2008. godine odbijena kao neosnovana žalba apelantovog branitelja.
9. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. S obzirom da apelant povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije vidi u tome što sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje i time povrijedio odredbe krivičnog postupka, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
13. U apelantovom slučaju, rješenja Vrhovnog i Kantonalnog suda, koja se pobijaju apelacijom, nisu odluke koje predstavljaju rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjima riješeno samo jedno proceduralno pitanje, odnosno, odlučeno o osnovanosti određivanja mjere pritvora protiv apelanta. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio presudu kojom je apelant oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, protiv koje je apelant izjavio žalbu, a postupak po istoj je u toku. Slijedom navedenog, proizilazi da je u odnosu na apelantove navode, a koji se odnose na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena jer postupak u kojem se meritorno odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta nije pravosnažno okončan.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović