Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2338/08 (G. I.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2338/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2338/08, rješavajući apelaciju Gordane Ivanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ivanović podnesena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj KTA. 4076/03 od 23. juna 2009. godine i broj KT. 4076/03 od 23. aprila 2009. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 28. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerješavanja Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) po krivičnoj prijavi koju je podnijela tom tužilaštvu 23. oktobra 2003. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 29. juna 2009. godine i naznačila da podnosi apelaciju protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva broj KTA. 4076/03 od 23. juna 2009. godine i obavještenja broj KT. 4076/03 od 23. aprila 2009. godine.
2. Kantonalno tužilaštvo je apelantici dostavilo obavještenje broj KT-4076/03 od 6. marta 2009. godine kojim ju obavještava da se neće narediti provođenje istrage protiv Mirze Rušidovića i drugih zbog krivičnog djela – krivotvorenja isprave – iz člana 351. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u sticanju sa krivičnim djelom
– zloupotrebe položaja ili ovlasti - iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, jer ne postoje osnovi sumnje da su počinili krivično djelo, a u odnosu na prijavljenog Mirsada Verlaševića, za ista krivična djela, jer postoje smetnje koje isključuju krivično gonjenje – osumnjičeni je preminuo. Apelantica je poučena da ima pravo pritužbe uredu Kantonalnog tužilaštva u roku od osam dana od dana prijema obavijesti.
3. Odlučujući o apelantičinoj pritužbi Kantonalno tužilaštvo je obavještenjem broj KT. 4076/03 od 23. aprila 2009. godine obavijestilo apelanticu da je, izvršena ponovna analiza svih dokaza u spisu, te da je utvrđeno da je Kantonalno tužilaštvo donijelo pravilnu i zakonitu odluku iz razloga navedenih u dopisu od 6. marta 2009. godine.
4. Odlučujući o apelantičinom zahtjevu kojim je tražila da joj se dostavi odluka po kojoj je određeno da se neće narediti provođenje istrage protiv lica prijavljenih u krivičnoj prijavi, te da joj se omogući uvid u navedeni spis, Kantonalno tužilaštvo je obavješenjem broj KTA. 4076/03 od 23. juna 2009. godine obavijestilo apelanticu da ne može udovoljiti njenom zahtjevu u cijelosti. Naime, Kantonalno tužilaštvo je obrazložilo da su konačne odluke u ovom krivičnom predmetu interni akti, zbog čega isti nisu dostavljeni apelantici, a između ostalog u obavještenju kojeg je apelantica zaprimila navedeni su decidno razlozi zbog čega tužilaštvo donosi takvu odluku. Osim toga, apelantica je poučena da može izvršiti uvid u cijeli spis, kao što je to i u dva navrata vršila, te dobiti kopije materijalnih dokaza.
5. Apelantica smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva broj KTA. 4076/03 od 23. juna 2009. godine i broj KT. 4076/03 od 23. aprila 2009. godine jer obavještenja nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav
1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović