Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2380/08 (J. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2380/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2380/08, rješavajući apelaciju Jadranke Kolobara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Kolobara podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-
08-000 011 od 6. maja 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj Tt-O-880/07 od 11. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jadranka Kolobara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Miro Kebo, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije «Kebo i Guzin» iz Mostara, podnijela je 1. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-08-000 011 od 6. maja 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Tt-O-880/07 od 11. decembra 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj Tt-O-880/07 od 11. decembra 2007. godine izvršen je upis povećenja temeljnog kapitala društva Agencije «Top Guard» d.o.o. Mostar za zaštitu ljudi i imovine Mostar (u daljnjem tekstu: «Top Guard») i promjena visine udjela članova društva, tako da je udio apelantice smanjen sa 40 % na 6 %, a udio drugog člana društva, Dragana Kolobara, je povećan sa 60 % na 94 %. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda od 11. decembra 2007. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 011 od 6. maja 2008. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Na osnovu uvida u spis predmeta, Kantonalni sud je zaključio da je odluka o povećanju temeljnog kapitala donesena na izvanrednoj sjednici Skupštine društva od 15. oktobra 2007. godine na kojoj je određeno da se poveća kapital društva za 50.000,00 KM. Kantonalni sud je, također, utvrdio da je Skupština društva donjela odluku o povećanju kapitala društva za 50.000,00 KM, a članovi društva u skladu sa odredbom člana 335. stav 2. Zakona o privrednim društvima su bili u obavezi da izvrše uplatu prema svojim udjelima, što apelantica nije učinila u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o povećenju osnovnog kapitala. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da time što je odlukom skupštine povećan kapital društva apelantici nije nametnuta nikakav nova obaveza jer je njen udio u društvu ostao isti, tako da ne odgovara za obaveze društva preko visine svog uloga.
4. Apelantica smatra da su joj pobijanim rješenjima povrijeđena ustavna prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, uopće primjenjive na konkretan slučaj.
7. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je izvršen upis u sudski registar povećanja temeljnog kapitala uplatom novaca jednog od članova društva, izmjene visine uloga i udjela članova društva, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanatice, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njena privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Takođe, apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih proceduralnih osnova za upis promjena na osnovu odluke organa pravnog subjekta, a ne o imovinskim pravima apelantice, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelantice u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović