Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2392/08 (Inicijativni odbor za sprečavanje uništenja profitabilnih tuzlanskih firmi)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2392/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2392/08, rješavajući apelaciju Inicijativnog odbora za sprečavanje uništenja profitabilnih tuzlanskih firmi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09 ), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Inicijativnog odbora za sprečavanje uništenja profitabilnih tuzlanskih firmi, podnesena zbog nepostupanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine po krivičnoj prijavi, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Inicijativni odbor za sprečavanje uništenja profitabilnih tuzlanskih firmi (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 1. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) po krivičnoj prijavi.

2. Prema navodima iz apelacije, apelant je tokom 2007. godine pokrenuo aktivnost prikupljanja potpisa za peticiju podrške građana Tuzle nadležnim tužilaštvima radi rasvjetljavanja slučajeva uništavanja više profitabilnih tuzlanskih firmi, a na koju se odazvalo blizu 16.000 građana Tuzle i okoline. Apelant je 7. maja 2007. godine dostavio Tužilaštvu BiH podnesak pod nazivom „inicijativa“, u prilogu kojeg je dostavio i dokumentaciju o potpisivanju peticije, te zatražio da Tužilaštvo BiH razmotri nezakonito postupanje i uništavanje više profitabilnih tuzlanskih firmi ponovljeno u nizu slučajeva, koje se dešava na isti način i od strane iste, očigledno organizovane, grupe lica.

3. Apelant smatra da je iz sadržaja „inicijative“, koja je 7. maja 2007. godine dostavljena Tužilaštvu BiH, kao i iz propratnih dokumenata, vidljivo da se u konkretnom slučaju radi o krivičnoj prijavi, odnosno o prijavi da postoji osnov sumnje da je prijavljena grupa lica počinila određeno krivično djelo za koje je nadležno Tužilaštvo BiH i Sud Bosne i Hercegovine, ali da Tužilaštvo BiH do dana podnošenja apelacije nije postupilo po istoj, čime smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ispitujući može li se apelacija razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv drugih osoba i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo apelanta da traži vođenje krivičnog postupka protiv drugih osoba i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

6. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv drugih lica i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na tvrdnju o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža je apelant neformalno organizovana grupa građana, koja nema svoju imovinu, pa su preme tome, njegovi navodi o povredi prava na imovinu takođe ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2392/08 (Inicijativni odbor za sprečavanje… | Sudska praksa | Aktio