Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2478/08 (I. V.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni spor
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2478/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2478/08, rješavajući apelaciju Ilije Vujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vujičića, podnesena protiv Rješnja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-08-000 280 od 23. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, koga zastupa Dušan Ristić, advokat iz Gradiške, podnio je 12. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 280 od 23. juna 2008. godine.
2. Apelant je podnio tužbu radi poništenja odluke Upravnog odbora Lovačkog udruženja „Jelen“ Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: tuženi) od 22. septembra 2004. godine kojom je isključen iz tog udruženja. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-U-08-000 280 od 23. juna 2008. godine odbacio predmetnu tužbu, konstatujući da akt koji se osporava tužbom nije upravni akt.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 1. Zakona o lovstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 4/02, u daljnjem tekstu: Zakon o lovstvu) određeno da lovstvo predstavlja javnu djelatnost i obuhvata mjere zaštite i uzgoja divljači, uređenje lovišta i racionalno korištenje divljači i lovišta, ostvareno kroz ekološku, društvenu, sportsku i privrednu djelatnost, dok je članom 8. istog zakona propisano da je lovačko udruženje dobrovoljna organizacija građana sa najmanje 30 članova sa položenim lovačkim ispitom, udruženih radi organizovanog bavljenja lovom. Nadalje, navedeno je da prema odredbama Zakona o lovstvu, praćenje stanja i rada u oblasti lovstva vrši Minstarstvo poljoprivrede, šumarstva, i vodoprivrede Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) preko lovačkog saveza, te je zaključeno da tuženi kao lovačko udruženje predstavlja dobrovoljno povezivanje više fizičkih lica (lovaca) radi unaprijeđenja i ostvarivanja zajedničkog cilja (obavljanje i organizovanje lova na području dodjeljenom od strane Ministarstva), odnosno da je organizovano saglasno odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske („Službeni glasni Republike Srpske“, br. 52/01 i 42/05). U vezi sa tim, navedeno je da je odredbom člana 43. tog Zakona propisano da nadzor nad zakonitošću rada udruženja (kakvo je i tuženi) i fondacija vrši nadležni organ uprave Republike Srpske u čije područje spada praćenje stanja u oblasti na koju se odnosi djelatnost udruženja ili fondacije.
4. S obzirom da je konkretnom slučaju apelant pred redovnim sudom zatražio poništenje odluke tuženog kojom je isključen iz udruženja, Okružni sud je zaključio da takav zahtjev podrazumjeva ispitivanje zakonitosti i pravilnosti te odluke, za koji postupak, shodno odredbi člana 43. navedenog Zakona, nije nadležan sud, nego odgovarajući upravni organ. Nadalje, konstatovao je da, bez obzira što je lovstvo javna djelatnost, takve odluke disciplinskih organa lovačkog udruženja nemaju karakter upravnog akta iz člana 1. Zakona o upravnim sporovima („Službeni Glasnik Republike Srpske“ broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS), protiv kojih se može pokrenuti i voditi upravni spor, jer nisu donesene u postupku vršenja javnih ovlaštenja, nego u postupku utvrđivanja disciplinske odgovornosti člana lovačkog društva, koji postupak je uređen Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti, koji se odnosi i tretira samo odgovornost članova društva, niti je odlukom čije se poništenje traži, riješeno o pravima ili obavezama apelanta u nekoj upravnoj stvari. Iz naprijed navedenih razloga, Sud je zaključio da se poništenje osporene odluke ne može tražiti u parničnom postupku, a da je pokretanje upravnog spora moguće tek kada nadležni organ uprave Republike Srpske donese odluku u upravnom postupku, koja će predstavljati upravni akt, a kojim je cijenjena pravilnost i zakonitost odluke udruženja u skladu shodno odredbi člana 43. Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske. U skladu s navedenim, sud je odlučio kao u izreci, a na osnovu člana članu 22. stav 1. tačka 2. ZUS-a.
5. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenog Rješenja Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 280 od 23. juna 2008. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku, Okružni sud je utvrdio da osporeni akt nije upravni akt, jer nije donesen u postupku vršenja javnih ovlaštenja tuženog, nego u postupku utvrđivanja disciplinske odgovornosti člana lovačkog društva, te jer odlukom čije se poništenje traži nije riješeno o pravima ili obavezama apelanta u nekoj upravnoj stvari, pa je u smislu odredbe 22. stav 1. tačka 2. ZUS-a, odbacio tužbu. Dakle, iz navedenog proizilazi da Okružni sud osporenim Rješenjem broj 011-0-U-08-000 280 od 23. juna 2008. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović