Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/09 (Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-248/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 248/09, rješavajući apelaciju Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 016427 08 Pz od 4. novembra 2008. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Ps 16427 05 Ps od 19. marta 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Ps 016427 05 Ps od 17. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 5. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65 0 Ps 016427 08 Pz od 4. novembra 2008. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 09 65 Ps 16427 05 Ps od 19. marta 2008. godine i rješenja Općinskog suda, broj 09 65 Ps 016427 05 Ps od 17. oktobra 2007. godine. Apelant je 28. januara 2009. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 09 65 Ps 016427 05 Ps od 17. oktobra 2007. godine, apelantu je vraćena tužba podnesena 15. aprila 2005. godine i naloženo da istu uredi u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06),u roku od 8 dana od dana prijema rješenja. U izreci rješenja je dalje navedeno da ako se ispravka tužbe dostavi ovom sudu u određenom roku, smatrat će se da je ista podnesena onog dana kada je prvi put bila podnesena, ako ne bude vraćena u određenom roku smatrat će se da je tužba povučena, a ako bude vraćena bez ispravke i dopune, odbacit će se.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj 09 65 Ps 16427 05 Ps od 19. marta 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 016427 08 Pz od 4. novembra 2008. godine, odbačena je kao neuredna tužba u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da apelant nije postupio po nalogu suda, obzirom da se dostavljeni podnesak nije mogao prihvatiti kao uređena tužba iz razloga što je apelant u istom nejasno i nepotpuno naveo činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev, te nije priložio niti jedan dokaz predložen u navedenom podnesku.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Općinski sud je donio rješenje, broj 09 65 Ps 16427 05 Ps od 19. marta 2008. godine, kojom je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu, s obzirom da je apelant propustio da u ostavljenom roku uredi tužbu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, Općinski sud nije meritorno postupao po tužbi apelanta, već je istu odbacio iz formalnih razloga, budući da apelant u ostavljenom roku nije dopunio predmetnu tužbu. S obzirom da je apelant podnio neurednu tužbu, na osnovu koje Općinski sud, a ni Kantonalni sud, nisu mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/09 (Agencija za poslovne usluge i… | Sudska praksa | Aktio