Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2587/09 (E. P.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2587/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2587/09, rješavajući apelaciju Elvera Pobrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvera Pobrića podnesena protiv presude Višeg suda u Banjoj Luci, broj Kž-238/93 od 25. februara 1994. godine, i presude Osnovnog suda u Ključu, broj K.39/92 od 24. februara 1993. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Elver Pobrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Calgary, Kanada, kojeg zastupaju Dijana Kreho i Senad Kreho, advokati iz Sarajeva, podnio je 12. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Kž-238/93 od 25. februara 1994. godine, i presude Osnovnog suda u Ključu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K.39/92 od 24. februara 1993. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio organima Republike Srpske-Ministarstvu pravde (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) da zbog nenadležnosti obustave postupak esktradicije apelanta iz Kanade te prekinu izvršenje kazne obzirom da prvostepena presuda Osnovnog suda nije postala pravosnažna, jer je apelantu uskraćeno pravo na žalbu sudu u trećem stepenu, koje je imao u smislu člana 391. stav 1. točka 1. i stava 2. Zakona o krivičnom postupku.
2. Presudom Osnovnog suda, broj K.39/92 od 24. februara 1993. godine, apelant je oglašen krivim što je dva lica lišio života iz koristoljublja, na način bliže naveden u izreci presude, čime je počinio krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 2., tačka 4. Krivičnog zakona Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ SRBiH), a radi čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
3. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu, ali je Viši sud presudom, broj Kž- 238/93 od 25. februara 1994. godine, odbio njegovu žalbu i potvrdio osporenu presudu.
4. Apelant navodi da je nakon izrečene presude upućen na izdržavanje kazne u KPD Banja Luka, odakle je u toku ratnih dejstava, zbog konstantnih prijetnji smrću upućenih od strane rodbine oštećenog, pobjegao iz zatvora, te da se do danas nalazi u Kanadi. Također, navodi da je od stane Ministarstva pravde nezakonito pokušan postupak njegove ekstradicije zbog čega je bio priveden nadležnom sudu u Kanadi, ali da je pušten na slobodu uz garanciju države da zbog ozbiljnih kršenja njegovih prava neće biti ponovo izručen na izdržavanje kazne.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da su osporene odluke u potpunosti nezakonite i nepravilne, te da je cijeli postupak istrage i suđenja protiv njega vođen nezakonito i od strane suda koji nije nezavisan i nepristrasan sud. Pored toga navodi da je imao zakonsku mogućnost da izjavi žalbu protiv drugostepene presude Vrhovnom sudu Republike Srpske, ali da mu to nije omogućeno jer drugostepena presuda nije sadržala obaveznu pouku o pravnom lijeku. U vezi sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere, apelant je naveo da bi njegovo izručenje Ministarstvu pravde, te ponovno lišenje slobode imalo za posljedicu nenadoknadivu štetu za njege i njegovu porodicu koja se zajedno s njim nalazi u nezavidnoj situaciji pokušavajući dokazati apelantovu nevinost.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
9. Imajući u vidu da apelant, u konkretnom slučaju osporava presudu Višeg suda, broj Kž- 238/93 od 25. februara 1994. godine, i presudu Osnovnog suda, broj K.39/92 od 24. februara 1993. godine, koje su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović