Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2694/08 (Z. P. i S. Š.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2694/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2694/08, rješavajući apelaciju Zorana Pušca i Slavice Šurlan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Pušca i Slavice Šurlan podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-

0-K-07-000 007-p od 25. avgusta 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Pušac i Slavica Šurlan (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koje zastupaju Miodrag Deretić i Draško Zec advokati iz Prijedora, podnijeli su 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu. Okružni sud), broj 011-0-K-07-000 007-p od 25. avgusta 2008. godine.

2. Okružno tužilaštvo Banjaluka-posebno tužilaštvo za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala-specijalno tužilaštvo (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) je 2. juna 2008. godine, protiv apelanata i drugih optuženih, podigao optužnicu, broj KT-ST 10/07 zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 344. stav 2. KZ RS, a koja optužnica je potvrđena od strane Okružnog suda rješenjem, broj 011-0-KPS-08-000 004-p od 9. juna 2008. godine.

3. U toku istrage, koja je prethodila optužnici, na prijedlog Okružnog tužilaštva, apelantima je rješenjem Okružng suda, broj 011-0-KPP-07-000 042-p od 19. juna 2007. godine određen pritvor u trajanju od jedan mjesec. Apelanti su protiv navedenog rješenja izjavili žalbu, koja je rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Kv-07-000 031-p od 28. juna 2007. godine odbijena kao neosnovana.

4. Okružni sud je 16. jula 2007. godine, odlučujući o prijedlogu Okružnog tužilaštva, donio rješenje broj: 011-0-Kv-07-000 035-p kojim je apelantima produžen pritvor još jedan mjesec. Apelanti su blagovremeno izjavili žalbu Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je rješenjem, broj 118-0-Kž-07-000 155 od 25. jula 2007. godine ukinuo rješenje Okružnog suda, broj: 011-0-Kv-07-000 035-p od 16. jula 2007. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Okružni sud je 27. jula 2007. godine donio rješenje broj 011-0-Kv-07-000 042-p kojim je produžen pritvor apelantu Zoranu Pušcu za još jedan mjesec. Stavom dva dispozitiva odbijen je prijedlog Okružnog tužilaštva za produženje pritvora apelantici Slavici Šurlan, te se imenovana imala odmah pustiti na slobodu. U preostalom dijelu pobijano rješenje je ostalo neizmjenjeno.

6. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Kž-07-000 161 od 6. avgusta 2007. godine preinačio rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Kv-07-000 042-p od 27. jula 2007. godine, tako što je odbijen kao neosnovan prijedlog Okružnog tužilaštva za produženje pritvora apelantu Zoranu Pušcu, te se imenovani imao odmah pustiti na slobodu.

7. Prema navodima iz apelacije, nakon što je optužnica protiv apelanata potvrđena od strane Okružnog suda, predmetni krivični spis je zadužila sudija Okružnog suda D.M. Apelanti su 18. jula 2008. godine podnijeli zahtjev za izuzeće imenovane sudije Okružnog suda. Kao razloge za izuzeće apelanti su naveli da je imenovana u predmetima broj 011-0-Kv-07-000 035 i broj 011-0-Kv-07-000 042 dana 16. jula 2007. godine odnosno 27. jula 2007. godine, kao predsjednik vijeća donijela rješenje o produženju pritvora apelantima, a koja rješenja su pobijana žalbom o kojima je odlučivao Vrhovni sud.

8. Okružni sud je 25. avgusta 2008. godine donio rješenje broj 011-0-K-07-000 007-p kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće sudije D.M. od postupanja u predmetu Okružnog suda broj 011-K-08-000 007-p. U obrazloženj rješenja Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju sudija D.M. nije učestvovala u donošenju odluke koja se pobija pravni lijekom, niti postoje drugi zakonom propisani razlozi za njeno izuzeće.

9. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje imaju li apelanti, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

13. U slučaju apelanata, rješenje Okružnog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanata, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njih, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev apelanata za izuzeće postupajućeg sudije i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata je u toku pred Okružnim sudom, pa slijedi da je u odnosu na navode apelanata, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hrecgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2694/08 (Z. P. i S. Š.) | Sudska praksa | Aktio