Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2705/08 (DOO „MAKO“ Doboj)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2705/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2705/08, rješavajući apelaciju DOO „MAKO“ Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO “MAKO” Doboj podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-07-000 153 od 25. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 155 od 17. maja 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske-Poreske uprave-Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 06/1.01/0104/II-450-724/06 od 11. oktobra 2006. godine i Rješenja Poreske uprave Republike Srpske-

Područni centar Doboj broj 06/1.04/0701-453-48/06 od 15. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO „MAKO“ Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, koga zastupa Kosta Marković, direktor, podnio je 5. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 153 od 25. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-06-000 155 od 17. maja 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske-Poreske uprave-Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 06/1.01/0104/II-450-724/06 od 11. oktobra 2006. godine i Rješenja Poreske uprave Republike Srpske-Područni centar Doboj (u daljnjem tekstu: Područni centar) broj 06/1.04/0701-453-48/06 od 15. maja 2006. godine. Apelant je 21. oktobra 2008. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Područnog centra broj 06/1.04/0701-453-48/06 od 15. maja 2006. godine odbijen apelantov zahtjev za povrat maloprodajne takse u iznosu od 124.102,20 KM, odnosno za storniranje obaveza po osnovu maloprodajne takse za 1999. godinu u iznosu od 124.102,20 KM.

3. Rješavajući po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Područnog centra broj 06/1.04/0701-453-

48/06 od 15. maja 2006. godine, Odbor je donio Rješenje broj 06/1.01/0104/II-450-724/06 od 11. oktobra 2006. godine, kojim je izmijenio navedeno rješenje na taj način što je odbacio apelantov zahtjev za povrat maloprodajne takse u iznosu od 124.102,20 KM kao neblagovremen.

4. Odbor je našao da je Područni centar pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju zahtjev podnesen proteku rokova za podnošenje tog zahtjeva iz člana 68. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 29/94, 23/98 i 97/04) (sada član 70. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske-prečišćeni tekst „Službeni glasnik Republike Srpske broj 54/05) (u daljnjem tekstu: Zakon o Ustavnom sudu), ali da je, shodno tome, predmetni zahtjev trebao odbaciti kao neblagovremen u smislu odredbi Zakona o opštem upravnom postupku.

5. Naime, Odbor konstatovao da je apelant predmetnu maloprodajnu taksu platio po Rješenju Finansijske policije Republike Srpske, Područni centar Doboj broj 03/456.2-398/99 od 14. decembra 1999. godine, a na osnovu Uredbe o plaćanju maloprodajne takse na određene proizvode („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 9/99 i 19/99, u daljnjem tekstu: Uredba), koja je oglašena neustavnom Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-34/99 od 19. februara 2001. godine (objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 10/01 od 14. marta 2001. godine). U vezi sa tim, Odbor je citirao član 68. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, važeći u podnošenje zahtjeva, («Službeni glasnik Republike Srpske) br.29/94, 23/98 i 54/05), sada član 70. stav 2. njegovog prečišćenog teksta, kojim je propisano da se prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog akta koji je donesen na osnovu zakona ili drugog propisa li opšteg akta, koji je na osnovu odluke suda prestao da važi, može podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srpske“, ako od dana dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke suda nije proteklo više od jedne godine. Shodno citiranoj zakonskoj odredbi, Odbor je našao da je u konkretnom slučaju krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat maloprodajne takse bio 14. septembar 2001. godine, a da je apelant zahtjev podnio 1. oktobra 2002. godine, odnosno neblagovremeno.

6. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Odbora broj 06/1.01/0104/II-450-724/06 od 11. oktobra 2006. godine, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 013-0-U-06-000 155 od 17. maja 2007. godine, uz konstataciju da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje su pravilno primjenjene zakonske odredbe i o čemu su dati valjani razlozi. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi da je Odbor prilikom rješavanja konkretne pravne stvari trebao primjeniti član 94. Zakona o Poreskoj upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 51/01, 74/04, 2/05, 96/05 i 75/06) (sada član 95. Zakon o Poreskoj upravi Republike Srpske-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske broj 112/07)(u daljnjem tekstu: Zakon o poreskoj upravi), i da ti navodi ne mogu dovesti u pitanje zakonitost osporenog akta, jer je po ocjeni tog suda Odbor pravilno postupio kada se u osporenom upravnom aktu pozvao na odredbu člana 68. stav 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, s obzirom da je apelant svojim zahtjevom tražio povrat maloprodajne takse zbog toga što je Uredba proglašena neustavnom odlukom Ustavnog suda Republike Srpske.

7. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 013-0-U-

06-000 155 od 17. maja 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbio Presudom broj 118-0-Uvp-07-000 153 od 25. juna 2008. godine.

8. Vrhovni sud je konstatovao da je Okružni sud pravilno postupio kada je odbio tužbu protiv osporenog akta. Naime, zaključio da je, propuštanjem roka za izmjenu Rješenja Finansijske policije Republike Srpske, područni centar Doboj broj 03/456.2-398/99 od 14. decembra 1999. godine po kojem je izvršeno plaćanje predmetne maloprodajne takse, to rješenje i dalje ostalo na pravnoj snazi, pa je time i otpao pravni osnov za udovoljenje apelantovom zahtjevu.

9. Apelant se žali da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je do povrijede naprijed navedenih prava došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava od strane nadležnih organa uprave i sudova, odnosno pogrešne primjene člana 68. stav 2. (sada član 70. stav 2.) Zakona o Ustavnom sudu. Naime, tvrdi da je u konkretnom slučaju, umjesto naprijed navedene zakonske odredbe, trebao biti primjenjen član 94. (sada član 95.) Zakona o poreskoj upravi Republike Srpske, kojim je propisano da zahtjev za odbijanje od buduće obaveze ili povrat preplaćene obaveze prema članu 92. ovog Zakona, obveznik mora podnijeti u roku od tri godine od dana uplate obaveze, te ističe da bi primjenom citirane zakonske odredbe, njegov zahtjev za povrat uplaćene maloprodajne takse bio blagovremen.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Ustavni sud primjećuje da je osporenim odlukama Odbora i sudova utvrđeno da je apelant zahtjev za povrat maloprodajne takse podnio iz razloga što je Uredba, na osnovu koje mu je rješenjem određeno plaćanje te takse, proglašena neustavnom Odlukom Ustavnog suda broj U-34/99 od 19. februara 2001. godine (objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 10/01 od 14. marta 2001. godine), te je zaključeno da je u konkretnom slučaju mjerodavan član 68. stav 2. (sada član 70. stav 2.) Zakona o Ustavnom sudu, kojim je propisano da se prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog akta koji je donesen na osnovu zakona ili drugog propisa li opšteg akta, koji je na osnovu odluke suda prestao da važi, može podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srpske“, ako od dana dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke suda nije proteklo više od jedne godine. Shodno tome, osporenim odlukama je zaključeno da je apelantov zahtjev, podnesen 14. septembra 2001. godine, neblagovremen u smislu citirane zakonske odredbe.

13. Iz navedenog, proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat maloprodajne takse, već je utvrđeno da je taj zahtjev neblagovremen. Da bi se raspravljalo o osnovanosti njegovog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtev za povrat maloprodajne takse ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tog zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U odnosu na apelantovu tvrdnju da je u konkretnom slučaju trebao biti primjenjen 94. Zakona o poreskoj upravi, Ustavni sud nalazi da je tom zakonskom odredbom propisan rok za podnošenje zahtjeva za odbijanje od buduće obaveze ili povrat preplaćene obaveze prema članu 92. tog Zakona, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2705/08 (DOO „MAKO“ Doboj) | Sudska praksa | Aktio