Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-286/09 (S. I.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-286/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 286/09, rješavajući apelaciju Stane Inđić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Stane Inđić, Milenka Kobasa i Gojka Radivojca podnesene protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-06-000 090 od 10. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Stana Inđić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Prijedora, podnijela je 29. januara 2009. godine apelaciju, registrovanu kao AP 286/09, Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000 090 od 10. decembra 2008. godine, dok su Milenko Kobas, iz Omarske, i Gojko Radivojac, iz Prijedora, zastupani po Mileni Kobas, podnijeli 14. februara 2009. godine apelaciju, registrovanu kao AP 470/09, protiv istog rješenja Vrhovnog suda kao i apelantica Stana Inđić.

2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije Stane Inđić, Milenka Kobasa i Gojka Radivojca (u daljnjem tekstu: apelanti) AP 286/09 i AP 470/09 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 286/09, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda po istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.

3. Zaključkom Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO) - Filijala Prijedor broj 01-200/05 od 9. avgusta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda PIO-Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci broj 03-2- 1818-1005/05 od 24. avgusta 2005. godine, odbačen je zahtjev apelanata, kojim su tražili od ovog fonda da naloži preduzeću „Novi rudnici“ d.o.o. Ljubija Prijedor, kao tuženom, ispravku prijave M-4 i izvrši prinudnu naplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

4. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-709/05 od 11. jula 2006. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv rješenja drugostepenog rješenja Fonda PIO od 24. avgusta 2005. godine.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000 090 od 10. decembra 2008. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 11. jula 2006. godine.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000 090 od 10. decembra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo da ne budu diskriminisani iz člana II.4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000 090 od 10. decembra 2008. godine, kojom je odbijen njihov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-709/05 od 11. jula 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i imovinskih prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu zahtjeva apelanata, ne tiče odlučivanja o njihovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, pobijanom odlukom Vrhovnog suda nije se odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o njihovom pravu na imovinu i nediskirminaciju u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija, u odnosu na navodne povrede čl. 6. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-286/09 (S. I.) | Sudska praksa | Aktio