Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2954/08 (N. J.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2954/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2954/08, rješavajući apelaciju Nedžada Jandrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Jandrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Jandrića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-202/05 od 9. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Jandrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 23. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-202/05 od 9. jula 2008. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine, donesenom u upravnom sporu, obustavljen je postupak u upravnoj stvari koju je apelant pokrenuo radi priznanja svojstva ratnog vojnog invalida, jer je apelant povukao tužbu iz razloga što je organ uprave naknadno donio upravni akt kojim je pozitivno riješen zahtjev apelanta.

3. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine, podnio zahtjev za vanredno preipitivanje, jer smatra da od strane suda u upravnom sporu nije odlučeno o svim njegovim zahtjevima istaknutim u tužbi.

4. Rješavajući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-

14/05 od 22. augusta 2005. godine, Vrhovni sud je donio rješenje, broj Uvl-202/05 od 9. jula 2008. godine, kojim je odbio zahtjev apelanta. Vrhovni sud je obrazložio da je navedeni zahtjev apelanta neosnovan, obzirom da iz predmeta spisa proizilazi da je apelant pismenimn podneskom od 10. maja 2004. godine u cjelosti odustao od tužbe zbog toga što je njegov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida pozitivno riješen u upravnom postupku.

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-202/05 od 9. jula 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-202/05 od 9. jula 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda kojim je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da pobijanom odlukom Vrhovnog suda nije se niti o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda, broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine, s obzirom da je apelant protiv istog podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, 7. septembra 2005. godine. Apelant je, dakle, rješenje Kantonalnog suda broj U-14/05 od 22. augusta 2005. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. septembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2954/08 (N. J.) | Sudska praksa | Aktio