Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3250/08 (H. S.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3250/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3250/08, rješavajući apelaciju Hassuneh Salaheldina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hassuneh Salaheldina podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Uvp-07-000144 od 30. jula 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj broj 013-0-U-07-000008 od 30. aprila 2007. godine i rješenja Odjeljenja za opštu upravu sa inspekcijama, komunalnom policijom i službom za pravnu pomoć Opštine Teslić broj 03-200-71/06 od 17. novembra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hassuneh Salaheldin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, kojeg zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnio je 15. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000144 od 30. jula 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-07-000008 od 30. aprila 2007. godine i rješenja Odjeljenja za opštu upravu sa inspekcijama, komunalnom policijom i službom za pravnu pomoć Opštine Teslić (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-200-71/06 od 17. novembra 2006. godine.
2. Rješenjem Službe broj 03-200-71/06 od 17. novembra 2006. godine odbijen je apelantov zahtjev za naknadni upis činjenice državljanstva Bosne u Hercegovine u posebnu Matičnu knjigu rođenih za mjesto Teslić. O brazloženju rrješenja Služba navodi da je apelant podnio zahtjev za naknadni upis činjenice državljanstva navodeći da je državljanstvo stekao po porijeklu majke. Služba je tokom postupka utvrdila da je apelantova majka upisana u Knjigu državljana Bosne i Hercegovine i da je njeno posljednje prebivalište bilo u Beogradu. Služba je kompletan spis sa apelantovim zahtjevom dostavila Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) na rješavanje. Ministarstvo je spis vratilo Službi s uputom da Služba napravi nacrt rješenja i dostavi Ministarstvu na saglasnost. Služba je, u skladu s članom 4. Uputstva o naknadnom upisu u Matičnu knjigu rođenih sastavila nacrt rješenja kojim je apelantu odobren naknadni upis u posebnu Matičnu knjigu rođenih i dostavilo ga Ministarstvu na saglasnost. Ministarstvo je aktom broj 04-30-4311-EĆ/SB/06 od 16. oktobra 2006. godine obavijestilo Službu da uskraćuje saglasnost na nacrt rješenja budući da nema pravnog osnova za davanje saglasnosti. Ministarstvo je navelo da je u članu 4. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 30/96, u daljnjem tekstu: Zakon o državljanstvu) propisano da državljanstvo Bosne i Hercegovine stiče dijete čiji je jedan od roditelja bio državljanin Bosne i Hercegovine u času djetetovog rođenja, a dijete rođeno u inostranstvu, ukoliko je drugi državljanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U konkretnom slučaju, Ministarstvo je utvrdilo da je drugi roditelj apelanta državljanin Jordana, iz čega prozilazi da nije moguće udovoljiti apelantovom zahtjevu.
3. Presudom Okružnog suda broj 013-0-U-07-000008 od 30. aprila 2007. godine tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Službe broj 03-200-71/06 od 17. novembra 2006. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da su neosnovani žalbeni navodi apelanta, da su nadležni upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i primjenili odredbe Zakona o državljanstvu, pa apelantovom zahtjevu nije moglo biti udovoljeno.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000144 od 30. jula 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-
000008 od 30. aprila 2007. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je apelant kao osnov za naknadni upis u Matičnu knjigu rođenih priložio rješenje Opštinskog sekretarijata za opštu upravu Opštine Savski Venac, Beograd, Republika Srbijs II-02 br. 204-115/91 od 19. jula 1991. godine. Međutim, to rješenje nije dostavljeno nadležnom matičaru radi naknadnog upisa u posebnu Matičnu knjigu rođenih nakon njegove pravosnažnosti pa apelant nije stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine po porijeklu. Nadalje, iz priloženog rješenja proizilazi da se odobrava upis činjenice državljanstva apelanta u Matičnu knjigu rođenih koja se vodi za Beograd, uz obavezu njegovog provođenja nakon što postane pravosnažno od strane matičara u opštini Savski Venac, tako da je Vrhovni sud našao da je apelant rješenjem Opštine Savski Venac postao državljanin SFRJ i Repulike Srbije, a ne Republike Bosne i Hercegovine. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni sud je konstatovao da se nisu ostvarili razlozi iz odredbe člana 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05) zbog čega je Vrhovni sud apelantov zahtjev odbio.
5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana 1. stav 7. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000144 od 30. jula 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-000008 od 30. aprila 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja ustavnih prava apelanta u smislu člana 1. stav 7. Ustava Bosne i Hercegovine. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim ustavnim pravima u smislu člana 1. stav 7. Ustava Bosne i Hercegovine, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović