Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3292/08 (G. P.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3292/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3292/08 rješavajući apelaciju Gorana Popovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Popovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000629 od 3. jula 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-
1315/98 od 7. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Popović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kojeg zastupa Sead Sarihodžić advokat iz Tuzle, podnio je 17. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000629 od 3. jula 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-
1315/98 od 7. oktobra 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-1315/98 od 7. oktobra 2003. godine, utvrđeno je pravo svojine i pravo trajnog korištenja za tužiteljicu N.Ž. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) od dijela ½ stambenog objekta, bliže opisanog u izreci presude, što je apelant kao tuženi dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica sa svojim suvlasničkim dijelom upiše u zemljišne knjige kao i da joj preda u posjed i slobodno raspolaganje dio nekretnina koji odgovara suvlasničkom dijelu, a u mogućnosti fizičke diobe da se izvrši civilna dioba tako što će se nekretnina prodati i tužiteljici isplatiti iznos koji je adekvatan njenom suvlasničkom dijelu, a sve u roku od 15 dana po prijemu presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Pored toga, apelant je obavezan da tužiteljici na ime troškova postupka isplati iznos od 3.938 KM.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda, broj P-1315/98 od 7. oktobra 2003. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine, kojom je žalbu apelanta djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima, tako što je troškove postupka sa iznosa od 3.938 KM snizio na iznos od 2026 KM, dok je u ostalom dijelu osporenu presudu potvrdio.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000629 od 3. jula 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 15.000 KM u skladu sa ranije važećim Zakonom o parničnom postupku koji se u konkretnom slučaju primjenjuje po odredbi člana 456. stav 2. sada važećeg Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 5.000 KM, te da navedeni iznosi ne prelaze iznos od 15.000 KM, kako je propisano članom 346. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000629 od 3. jula 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu, 9. marta 2007. godine. Apelant je, dakle, presudu Kantonalnog suda, broj Gž.003-0-Gž-000052 od 12. januara 2007. godine, primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. oktobra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović