Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3434/07 (B. L.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3434/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3434/07 rješavajući apelaciju Bore Lolića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Lolića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-

2311/02 od 6. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Boro Lolić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, kojeg zastupa Zoran Opačić iz Banje Luke, podnio je 19. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2311/02 od 6. marta 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-2311/02 od 6. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud utvrdi da mu pripada pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana u ul. Braće Mažar i majke Marije 18, u Banjoj Luci, tj. stanarsko pravo na navedenom stanu.

3. Apelant je Osnovnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu P-

2311/02. Prema stanju spisa, postupak po prijedlogu apelanta još nije okončan.

4. Apelant smatra da je nedonošenjem odluke od strane nadležnog suda po njegovom zahtjevu za ponavljanje postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud zapaža da apelant traži ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Osnovnog suda, broj P-2311/02 od 6. marta 2003. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine.

7. U vezi sa navedenim, Ustavni sud napominje da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. S obzirom na to, prije svega, Ustavni sud treba u skladu sa citiranim članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju.

9. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, kojom je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv presude Osnovnog suda, broj P-2311/02 od 6. marta 2003. godine. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Okružnog suda, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, s obzirom da je apelant protiv iste podnio zahtjev za ponavljanje postupka Osnovnog sudu, 18. maja 2005. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda, broj Gž-672/03 od 23. augusta 2004. godine, primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3434/07 (B. L.) | Sudska praksa | Aktio