Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3474/08 (Z. O.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3474/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3474/08, rješavajući apelaciju Zlate Osmančević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlate Osmančević podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-07-000 189 od 13. avgusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlate Osmančević podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-U-06-

000 972 od 19. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlata Osmančević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Vladimir Raosavljević, advokat iz Banjaluke, podnijela je 29. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-07-000 189 od 13. avgusta 2008. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-06-000 972 od 19. jula 2007. godine.

2. Skupština grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Skupština grada) je 30. oktobra 2006. godine donijela rješenje broj 07-013-797/06 kojim je odbijen zahtjev apelntice, kojim je tražila reviziju dodjele građevinskog zemljišta na zemljištu označenom kao kč. Br. 4678 (st.pr.dio 28/17, dio 28/16 i dio 28/73) k.o. Banjaluka 7 (st.pr.k.o. Banjaluka).

3. Okružni sud je 19. jula 2007. godine donio rješenje broj 011-0-U-06-000 972 od, kojim se tužba apelantice protiv rješenja Skupštine grada, broj 07-013-797/06 od 30. oktobra 2006. godine odbija kao neosnovana. Sa zahtjevom za naknadu troškova postupka apelantica je odbijena. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da nije ostvaren niti jedan razlog iz člana 10. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 108/05) koji bi sporno rješenje Skupštine grada činio nezakonitim. Naime, Okružni sud navodi da uvidom u činjenično stanje proizilazi da je parcela broj 4678 na dan 6. aprila 1992. godine bila upisana u pl. broj 2318 k.o. Banjaluka 7 na ime Skupštine grada sa 1/1 dijela, te da od tada nema podataka da je isto zemljište preuzeto i dodijeljeno trećim licima.

4. Vrhovni sud je 13. avgusta 2008. godine donio presudu broj 118-0-Uvp-07-000 189 kojom je odbijen zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 972 od 19. jula 2007. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je članom 87. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske («Službeni gasnik Republike Srpske» broj 86/03, u daljnjem tekstu. Zakon), propisano da će pravna valjanost dodjele građevinskog zemljišta izvršenih u periodu između 6. aprila 1992. godine i dana stupanja na snagu Zakona (2. novembra 2003. godine) biti ocjenjivana isključivo u skladu sa tim Zakonom. Nadalje, da je članom 89. Zakona propisano da će nadležni organ, ukoliko u postupku revizije utvrdi da je podnosiocu zahtjeva bez njegove saglasnosti prekinuto pravo korišćenja građevinskog zemljišta dodjelom toga prava nekome drugom, vratiti pravo korištenja ili, usljed nemogućnosti vraćanja osigurati mu naknadu. Dakle, da bi nadležni organ u revizijskom postupku, utvrđivao pravnu valjanost izvršene dodjele građevinskog zemljišta na korištenje nekom licu, neophodno je da je takva dodjela zaista i izvršena, jer ako takve dodjele nema onda se ne može ni utvrđivati njena pravna valjanost. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da iz podataka u spisima proizilazi da predmetno zemljište, kao građevinsko, nije dodjeljeno na korištenje, radi građenja na njemu, drugom licu. Vrhovni sud je istakao da navedena činjenica nije osporena tužbom niti je osporena u upravnom postupku. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je zaključio da je Okružni sud ispravno odbio apelanticin zahtjev, jer u činjenicama utvrđenim u postupku nema podataka da je navedeno zemljište preuzeto i dodijeljeno trećim licima, poslije 6. aprila 1992. godine.

5. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 189 od 13. avgusta 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 189 od 13. avgusta 2008. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 972 od 19. jula 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelanticinim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 972 od 19. jula 2007. godine

8. S obzirom na to da je apelantici, 1. avgusta 2007. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 972 od 19. jula 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. oktobra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3474/08 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio