Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3640/08 (S. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3640/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3640/08, rješavajući apelaciju Suada Karagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Karagića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-06-000098 od 20. augusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Karagića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine, rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, broj 04-475-89/2004 od 8. jula 2004. godine, i zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka-Područna jedinica Prijedor, broj 35-475-

36/04 od 27. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Suad Karagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Svetozar V. Davidović advokat iz Banje Luke, podnio je 17. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000098 od 20. augusta 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine, rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 04-475-89/2004 od 8. jula 2004. godine, i zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka-Područna jedinica Prijedor (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), broj 35-475-36/04 od 27. maja 2004. godine.

2. Zaključkom Područne jedinice, broj 35-475-36/04 od 27. maja 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Republičke uprave, broj 04-475-89/2004 od 8. jula 2004. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed zemljišta označenog kao k.č. broj 732/168 upisanog u zk.ul broj 2368 K.O. Prijedor, koje mu je dodijeljeno na korištenje radi građenje rješenjem SO Prijedor, broj 06-475-

479/90 od 22. novembra 1990. godine, zbog nenadležnosti. U obrazloženju zaključka je navedeno da, obzirom da rješenje SO Prijedor, broj 06-475-479/90 od 22. novembra 1990. godine, na koje se apelant poziva nikada nije uknjiženo u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, a pravo korištenja radi građenja se stiče tek upisom tog prava u zemljišne knjige, to se može zaključiti da apelant nikada nije ni stekao prvo korištenja radi građenja, zbog čega je, primjenom člana 10. Zakona o građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ) odlučeno kao u dispozitivu ovog zaključka.

3. Apelant je protiv drugostepenog rješenja Republičke uprave, broj 04-475-89/2004 od 8. jula 2004. godine, pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, ali je Okružni sud donio presudu, broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine, kojom je odbio apelantovu tužbu. Okružni sud je obrazložio da na temelju dokaza u spisu proizilazi da apelant nije stekao pravo korištenja predmetnog zemljišta i da ne ispunjava uslove za podnošenje zahtjeva za povrat predmetnog zemljišta, niti izvršenu reviziju naknadno izvršene dodjele tog zemljišta, a u skladu sa odredbama člana 87. ZGZ-a. Također je naveo da ukoliko apelant smatra da su povrijeđena njegova prava na predmetnom zemljištu zaštitu svojih prava može ostvariti u postupku pred redovnim sudom, shodno odredbi člana 10. ZGZ.

4. Rješavajući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-

992/05 od 14. jula 2006. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj 118-0-Uvp-06-000098 od 20. augusta 2008. godine, kojom je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan. Vrhovni sud je naveo da je predmentno zemljište dodijeljeno apelantu na korištenje ali da odluka predstavlja samo pravni osnov za sticanje posjeda na toj stvari ali ne i direktan posjed na čiju zaštitu nama pravo neposjednik. Također, Vrhovni sud je zaključio da je ispravan stav i organa uprave i nižestepenog suda da posjedovnu zaštitu posjedniku ne pružaju organi uprave nego sudovi, a što je izričito propisano članom 10. ZGZ-a

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000098 od 20. augusta 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000098 od 20. augusta 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojim je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda, broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine

8. S obzirom na to da je apelantu, 1. augusta 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj U-992/05 od 14. jula 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. novembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3640/08 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio