Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3692/08 (D. A.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3692/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3692/08, rješavajući apelaciju Dragomira Andana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Andana podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-

08-000397 od 29. augusta 2008. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 071-0-P-07-004288 od 3. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragomir Andan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Emir R. Karača, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-08-000397 od 29. augusta 2008. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-P-07-004288 od 3. juna 2008. godine.

2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 06/07 od 10. jula 2007. godine, apelant je smijenjen sa funkcije zamjenika načelnika Uprave za policijsko obrazovanje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

3. Apelant navodi da je na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, Ministarstvo donijelo rješenje broj 05/2-126-176 od 11. jula 2007. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos, te rješenje broj 02/2-127,2-59/07 od 20. jula 2007. godine kojim je odbijen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o prestanku radnog odnosa.

4. Rješavajući po tužbi apelanta podnesenoj radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, Osnovni sud je donio presudu, broj 071-0-P-07-004288 od 3. juna 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-08-000397 od 29. augusta 2008. godine, a kojom je u cjelosti odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan.

5. U obrazloženju presude Osnovnog suda je navedeno da su odluke Visokog predstavnika same po sebi konačne, izvršne i obavezujuće, i da ne podliježu preispitivanju i ocjenjivanju zakonitosti od strane organa entiteta, odnosno države Bosne i Hercegovine, dok je rješenje koje apelant pobija smo deklaratorne prirode donijeto na osnovu Odluke Visokog predstavnika. Osnovni sud je zaključio da apelant, koji je odlukom Visokog predstavnika označen kao lice koje svojim djelovanjem onemogućava provođenje efikasne saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu, nikako ne može vršiti javne funkcije kao što su poslovi i zadaci na radnom mjestu zamjenika načelnika Uprave za policijsko obrazovanje Ministarstva, zbog toga nema mjesta tužbenom zahtjevu apelanta da se kao nezakonita ponište osporena rješenja.

6. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju, apelant osporava presude koje su donesene u vezi prestanka njegovog radnog odnosa po odluci Visokog predstavnika.

9. Ustavni sud je, u predmetu AP-680/07 od 13. maja 2009. godine, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, kojom je proglasio inkopatibilnim ratione personae žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud je u navedenoj odluci imajući u vidu svoju nadležnost određenu članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u slučaju spora zbog «presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini», zaključio da nema nadležnost da ispituje presude donesene isključivo na temelju odluke organa koji nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome, zaključeno je da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3692/08 (D. A.) | Sudska praksa | Aktio