Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3726/08 (S. Š. i Agencija za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3726/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3726/08, rješavajući apelaciju Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65-0-Mals-012320-
08-Pz od 8. oktobra 2008. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 09-65-Mals-012320-05-Mals od 29. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Smajo Šator i Agencija za poslovne usluge i informatiku „PUMA 21“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 1. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65-0-Mals-012320-08-Pz od 8. oktobra 2008. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 09-65-Mals-012320-05-Mals od 29. aprila 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 09-65-Mals-012320-05-Mals od 29. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 65-0-Mals-012320-08-Pz od 8. oktobra 2008. godine, konstatovano je da se tužba apelanta, koju je podnio protiv tuženog Kantona Sarajevo radi utvrđenja i naknade materijalne štete, smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ovaj sud prilikom prethodnog ispitivanja tužbe apelanta koju je podnio 20. maja 2005. godine utvrdio da ista ne sadrži sve obavezne elemente u smislu člana 53. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), to je sud rješenjem broj 09-65-Mals-012320-05-Mals od 25. januara 2008. godine naložio tužitelju da u roku od 8 dana uredi tužbu uz napomenu da će u slučaju nepostupanja po ovom nalogu sud primijeniti odredbe člana 67. a u vezi sa članom 336. ZPP-a. Budući da je apelant 14. februara 2008. godine uredno primio rješenje suda, te u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, Općinski sud je donio odluku kao u izreci rješenja.
3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Općinskog suda, broj 09-65-Mals-012320-
05-Mals od 29. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 65-0-Mals-
012320-08-Pz od 8. oktobra 2008. godine, a kojima je konstatovano da se apelantova tužba smatra povučenom jer nije sadržavala sve obavezne elemente, a apelant je propustio da u ostavljenom roku uredi svoju tužbu u skladu sa rješenjem istog suda broj 09-65-Mals-012320-05-Mals od 25. januara 2008. godine.
7. Dakle, Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, s obzirom da apelant u ostavljenom roku nije uredio tužbu, shodno uputi Općinskog suda iz rješenja istog suda od 25. januara 2008. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem neuredne tužbe, te propuštanjem da istu uredi u skladu sa uputama Općinskog suda, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović