Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3776/08 (P. T.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3776/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3776/08, rješavajući apelaciju Petra Tešanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Tešanovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000 542 08 GŽ od 17. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 000542 05 P od 5. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šekovića, koga zastupa Dragan Gotovac, advokat iz Zvornika, podnio je 5. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 000 542 08 GŽ od 17. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 P 000542 05 P od 5. juna 2008. godine.

2. Prvim stavom izreke Presude Osnovnog suda broj 92 0 P 000542 05 P od 5. juna 2008. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi-protivtužilac AD „Kompanija Lovnica“ iz Šekovića (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužilac) da mu isplati plate za period od 25. marta 2002. godine do 1. februara 2005. godine u ukupnom iznosu od 9.949,19 KM, naknade na ime toplog obroka za 2002., 2003. i 2004. godinu u ukupnom iznosu od 2.251,35 KM, naknadu na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2002., 2003. i 2004. godinu u ukupnom iznosu od 654 KM, i uplati doprinose za Fond PIO za navedena potraživanja u iznosu od 3.085,09 KM, te doprinose za Fond zadravstvenog osiguranja za navedeno potraživanje u iznosu od 1.928,18 KM, sa pripadajućom kamatom od momenta podnošenja tužbe pa do isplate, kao i u dijelu troškova postupka. Drugim stavom izreke iste presude, odbijen je u cijelosti kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da se apelant obaveže da mu isplati određene novčane iznose na ime naknade po osnovu korištenja poslovnog prostora u „Snek baru“ u sklopu robne kuće u Šekovićima zajedno sa dograđenim dijelom i na ime naknade za bespravno korištenje platoa ispod robne kuće bašte, sa kamatama od dana presuđenja do isplate i u dijelu troškova postupka.

3. Okružni sud je Presudom broj 92 0 P 000 542 08 GŽ od 17. septembra 2008. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 92 0 P 000542 05 P od 5. juna 2008. godine i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev, odnosno u prvom stavu izreke, dok je uvažio žalbu tuženog-protivtužioca, pa je ukinuo prvostepenu presudu dijelu u kojem je odbijen njegov protivtužbeni zahtjev, odnosno u drugom stavu izreke, i u tom dijelu je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 P 000 542 08 GŽ od 17. septembra 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i prema stanju spisa, postupak po reviziji je u toku.

5. Apelant osporava navedene presude Okružnog i Osnovnog suda u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev, te smatra da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3776/08 (P. T.) | Sudska praksa | Aktio