Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/09 (F. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-432/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 432/09, rješavajući apelaciju Fahre Kurtović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahre Kurtović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-

2674/05 od 13. novembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Fahra Kurtović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Aida Haznadarević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-2674/05 od 13. novembra 2008. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), rješavajući u ponovnom postupku po zahtjevu apelantice od 17. jula 1998. godine za povrat stana u ulici Potok 22 u Sarajevu, donijela je rješenje, broj 23/1-372-1603/98 od 13. septembra 2005. godine, kojim je odbila kao neosnovan zahtjev apelantice.

3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-20150/05 od 1. novembra 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Uprave, broj 23/1-372-1603/98 od 13. septembra 2005. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj U-2674/05 od 13. novembra 2008. godine, odbijena je tužba koju je apelantica podnijela protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-20150/05 od 1. novembra 2005. godine.

5. Kantonalni sud je konstatovao da su, suprotno navodima tužbe, osporeno rješenje i rješenje prvostepenog organa pravilni i zakoniti. Dalje se navodi, da je iz dokaza u spisu vidljivo da je rješenje prvostepenog organa, broj 23/1-372-1603/98 od 13. septembra 2005. godine, apelantici i njenoj punomoćnici dostavljeno putem pošte 21. septembra 2005. godine, dok je žalba izjavljena protiv istog neblagovremena iz razloga što je podnesena 10. oktobra 2005. godine. Dakle, žalba je podnesena neblagovremeno jer je izjavljena nakon proteka roka od 15 dana propisanog članom 227. stav 1. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br 2/98 i 48/99), odnosno članom 8. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 24/03 i 29/03). Također, tvrdnje apelanticine punomoćnice da nije primila prvostepeno rješenje navedenog datuma nego samo obavijest o preuzimanju pismena na svoje ime dana 22. septembra 2005. godine, o čemu je pružila dokaz fotokopije «Obavijesti o preuzimanju pismena», sud nije prihvatio kao dokaz iz razloga što se radi o fotokopiji koja je nejasna i iz iste nije jasno na šta se pismeno odnosi. Kantonalni sud je na kraju zaključio, da bi jedini dokaz da je žalba protiv prvostepenog rješenja podnesena blagovremeno mogla biti dostavnica punomoćnici apelantice o primitku prvostepenog rješenja od 13. septembra 2005. godine, kojom bi se dokazalo da je navedeno rješenje primljeno poslije 21. septembra 2005. godine.

6. Apelantica smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Uprave, broj 23/1-372-1603/98 od 13. septembra 2005. godine, odbijen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana, a rješenjem Ministarstva, broj 27/02-

23-20150/05 od 1. novembra 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja zbog proteka zakonskog roka za podnošenje žalbe. Presudom Kantonalnog suda, broj U-2674/05 od 13. novembra 2008. godine, odbijena je tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.

10. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelantica osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantičine žalbe već je njena žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantičine žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti žalbu protiv prvostepenog rješenja, odnosno iscrpiti raspoloživi pravni lijek. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/09 (F. K.) | Sudska praksa | Aktio