Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-584/08 (E. M. iz Dervente, M. M. iz Doboja i M. V. iz Pruda)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-584/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 584/08, rješavajući apelacije Eshima Mehičića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Eshima Mehičića, Muhameda Mujkića i Mije Vrljića podnesene radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske o njihovim zahtjevima podnesenim radi ostvarivanja prava iz člana 182. Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Eshim Mehičić iz Dervente, Muhamed Mujkić iz Doboja i Mijo Vrljić iz Pruda (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 22. februara do 15. jula 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) o njihovim zahtjevima podnesenom radi ostvarenja prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS).
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-584/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP-584/08, AP-1475/08 i AP-2165/08.
3. Apelanti navode da su bili zaposleni u preduzećima u Republici Srpskoj sve do izbijanja ratnih sukoba. Apelanti navode da su blagovremeno Ministarstvu rada podnijeli zahtjeve koji su se odnosili na pravo na otpremininu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, prema članu 182. ZOR RS, te navode da o njihovim zahtjevima do dana podnošenja apelacija nije odlučeno. Apelanti Eshim Mehičić i Mijo Vrljić takođe navode da su podnijeli i urgencije za ubrzanje i rješavanje postupka po njihovim zahtjevima.
4. U svojim odgovorima na apelacije, Ministarstvo rada je navelo da su utvrdili da se u njihovoj bazi podataka ne nalaze zahtjevi koji se vodi pod imenima apelanata, te da će za svaki slučaj zatražiti od apelanata da učine vjerovatnim da su blagovremeno poslali zahtjeve.
5. U međuvremenu, Komisija za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu Ministarstva rada (u daljnjem tekstu: Komisija), je donijela rješenje, broj 05/5-049369/ĆN od 10. oktobra 2008. godine, kojim je apelantu Miji Vrljiću priznato pravo na otpremninu u visini 2,66 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kome se apelantu priznaje pravo na otpremninu, odnosno vrši isplata otpremnine, prema podacima Republičkog Zavoda za statistiku, te određeno da će se isplata otpremnine vršiti kada se obezbijede sredstva za te namjene. Apelant Mijo Vrljić je u svom pismu naveo da i pored rješenja Komisije, ostaje kod svojih navoda u apelaciji.
6. Apelanti Eshim Mehičić i Mijo Vrljić se žale da im je zbog nedonošenja odluka od strane Ministarstva rada po njihovim zahtjevima podnesenim radi prava na otpremninu i isplate otpremnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prilikom obrazlaganja svojih navoda apelanti Eshim Mehičić i Mijo Vrljić su se pozvali na odluku Komisije za ljudska prava broj CH/01/7776 i dr. od 13. septembra 2006. godine, u kojoj je kako tvrde, ovo pravno pitanje već riješeno tako što je utvrđena povreda navedenih prava, te zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada, traže naknadu materijalne i nematerijalne štete. Apelant Muhamed Mujkić se žali da mu je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelanti se žali da Ministarstvo rada nije riješilo njihove žalbe za ostvarenje prava iz člana
182. ZOR RS.
10. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
1514/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su apelanti, zbog neodlučivanja Ministarstva rada o njihovim žalbama, a imajući u vidu odredbe čl. 8. i 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), imali mogućnost da pokrenu upravni spor zbog nedonošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku. Ustavni sud je iz tih razloga zaključio da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu ni došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda.
11. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-1514/07 od 29. aprila 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović