Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-597/09 (A. R.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 18e
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-597/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 597/09, rješavajući apelaciju Anđe Radošević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Radošević podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđa Radošević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Murisa Makarević, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 26. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine.
2. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/IV-23-170/02 od 4. novembra 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-3766/04 od 23. decembra 2004. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana, u ulici Josipa Slavenskog broj 12 (ranije ulica Mlade Bosne broj 5.) u Sarajevu na kojem je apelantica imala stanarsko pravo. U obrazloženju prvostepenog zaključka i drugostepenog rješenja, upravni organi su naveli da je zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana u posjed, podnesen 24. juna 2002. godine, neblagovremen. Upravni organi su konstatovali da je predmetni stan rješenjem, broj 14/3-
372-331/96 od 9. maja 1997. godine, proglašen napuštenim, te dodijeljen na privremeno korištenje trećem licu. Dalje, navedeno je da je neosnovan navod apelantice da se u konkretnom slučaju radilo o uništenom i oštećenom stanu, te da je rok za podnošenje zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed bio 1. juli 2002. godine, u smislu odredaba člana 18e Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 51/01, i 15/02 - u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). Nezadovoljna, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 23. decembra 2004. godine.
3. Kantonalni sud je donio presudu broj U: 1354/05 od 3. avgusta 2006. godine, kojom je tužbu apelantice odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je istakao da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, na način da su pravilno zaključili da je zahtjev za povrat predmetnog stana podnesen neblagovremeno, tj. 24. juna 2006. godine, te da je, imajući u vidu da se radilo o napuštenom stanu, a ne uništenom ili oštećenom, zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed apelantica trebala podnijeti do 4. oktobra 1999. godine u smislu člana 5. Zakona o prestanku primjene.
4. Apelantica je 4. oktobra 2006. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda od 3. avgusta 2006. godine. Ustavni sud je 18. decembra 2008. godine donio odluku o dopustivosti u predmetu AP 2762/06 (vidi www.ustavnisud.ba), kojom je odbacio njenu apelaciju kao nedopuštenu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U obrazloženju je Ustavni sud naveo da, zbog apelantičinog neblagovremenog podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, upravni u sudski organi nisu mogli meritorno ispitivati njen zahtjev, te da nisu ispunjeni uslovi ni za meritorno ispitivanje njenih navoda iz apelacije pred Ustavnim sudom.
5. Nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, opisano u prethodnom stavu, apelantica se obratila Ministarstvu sa zahtjevom za oglašavanje ništavim naprijed spomenutih upravnih akata, kojima je njen zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed odbačen kao neblagovremen.
6. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-3766/04 od 5. septembra 2007. godine odbijen je zahtjev apelantice za oglašavanje ništavim zaključka Uprave broj 23-04/IV-23-170/02 od 4. novembra 2004. godine i rješenja Ministarstva broj 27/02-23-3766/04 od 23. decembra 2004. godine. U obrazloženju je navedeno da navedeni upravni akti nemaju obilježja ništavosti, a što je potvrdio i Kantonalni sud svojom presudom od 3. avgusta 2006. godine, koji je utvrdio da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno pravilno i u potpunosti i pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv rješenja Ministarstva od 5. septembra 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je odbilo apelanticu sa njenim zahtjevom za oglašavanje ništavim ospornih upravnih akata, jer apelantica ni u tužbi, ni u zahtjevu nije navela niti jedan od zakonskih razloga za oglašavanje ništavim akata organa uprave.
8. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
10. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine, koja je donosena u postupku u kojem se odlučivalo o tužbi apelantice radi poništenja rješenja Ministarstva od 5. septembra 2007. godine, kojim je odbijen zahtjev apelantice za oglašavanje ništavim ranije usvojenih upravnih akata u pogledu njenog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, o čemu je i sam Ustavni sud već odlučio naprijed navedeno odlukom o dopustivosti od 18. decembra 2008. godine u predmetu AP 2762/06.
11. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak po izjavljenom vanrednom pravnom lijeku u upravnom postupku, u pogledu utvrđivanja i oglašavanja ništavosti upravnih akata, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u smislu prava na dom i prava na imovinu iz člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001656 07 U od 12. januara 2009. godine, koji se vodio po zahtjevu apelantice za poništenje, odnosno oglašavanje upravnih akata ništavim, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se osporeni akti oglasili ništavim. Budući da se u predmetnom postupku nije meritorno odlučivalo o apelantičinom zahtjevu za povrat predmetnog stana, predmetni postupak se nije odnosio na utvrđivanje apelantičinog prava na dom i prava na imovinu iz čl. II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hervegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud da su i ovi navodi apelantice ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović