Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-611/09 (S. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-611/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 611/09, rješavajući apelaciju Sahbe Krajina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sahbe Krajina podnesena protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj Kta-538/08 od 15. aprila 2008. godine i obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj KTA- 62/08 od 29. decembra 2008. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Sahba Krajina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnijela je 2. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj Kta-538/08 od 15. aprila 2008. godine i obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj KTA-62/08 od 29. decembra 2008. godine.
2. Kantonalno tužilaštvo je apelantici dostavilo obavještenje broj Kta-538/08 od 15. aprila 2008. godine kojim ju obavještava da je, povodom smrti Mehmeda Bektića, apelantičinog brata, a nakon izvršenih provjera, te analize prikupljenih podataka, od strane tužilaštva, donijeta odluka da se neće narediti provođenje istrage jer smrt nije posljedica izvršenog krivičnog djela, već je nastala prirodnim putem usljed svježeg infarkta srca. Apelantica je poučena da ima pravo pritužbe Uredu tužioca u roku od osam dana od dana prijema obavijesti.
3. Odlučujući o apelantičinoj pritužbi Federalno tužilaštvo je obavještenjem broj KTA- 62/08 od 29. decembra 2008. godine obavijestilo apelanticu da nije uočilo nezakonitosti u radu postupajućeg tužioca, koji je svoju odluku zasnovano na činjenicama i dokazima koje je detaljno obrazložio, te shodno tome donio odluku u skladu sa zakonom.
4. Apelantica smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva broj Kta-538/08 od 15. aprila 2008. godine i obavještenja Federalnog tužilaštva broj KTA-62/08 od 29. decembra 2008. godine jer obavještenja nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Apelantica se također žali da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u prethodnoj tački ocijenio da nije nadležan za odlučivanje o apelaciji u vezi sa navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud konstatira, a obzirom na supsidijarni karakter ovog prava, da nije nadležan da odlučuje ni o apelanticinim navodima vezanim za povredu člana 13. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović