Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/09 (E. P., M. P., S. Š. i E. P.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-67/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 67/09, rješavajući apelaciju Edine Prevljak i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edine Prevljak, Medine Prevljak, Sabire Šahinović i Edina Prevljaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 56 0 P 009546 08 Rev od 4. decembra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-07-001030 od 22. novembra 2007.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Prevljak, Medina Prevljak, Sabira Šahinović i Edin Prevljak (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Konjica, koje zastupa Semir Guzina, advokat iz Mostara, podnijeli su 9. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 56 0 P 009546 08 Rev od 4. decembra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-07-001030 od 22. novembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 56 P 009546 06 P od 17. maja 2007. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev Opštine Konjic (u daljnjem tekstu: tužilac) pobliže opisan u izreci predmetne presude, podnesen protiv apelanata, radi utvrđenja i uknjižbe, vsp. 1.000,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi tužioca protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio presudu, broj 007-0-Gž-07-001030 od 22. novembra 2007. godine, kojom je žalba tužioca uvažena, pobijana presuda preinačena, tako da je utvrđeno "da na dijelu parcele k.č. broj 1919, zvana Hamzići, u površini od 150 m , upisane u z.k. ul. broj 1083, k.o. Konjic II, pravo raspolaganja ima [tužilac], pa su dosljedno tome utvrđenju [apelanti] dužni trpiti da se utvrđena površina izdvoji iz parcele k.č. broj 1919, k.o. Konjic II i da se na istoj upiše pravo raspolaganja u korist [tužioca], koji dio nekretnine je prikazan na skici lica mjesta od strane vještaka geometra od 11. aprila 2007. godine i koja je označena tačkama 1, 2, 10. i 11. a koja čini sastavni dio ove presude u roku od 30 dana".
4. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-001030 od 22.
novembra 2007. godine, a pozivanjem na odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, izjavili 14. januara 2008. godine reviziju Vrhovnom sudu.
5. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje, broj 56 0 P 009546 08 Rev od 4. decembra 2008. godine, kojim je odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakonaVrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
6. Apelanti navode da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 56 0 P 009546 08 Rev od 4. decembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-001030 od 22. novembra 2007. godine.
10. Obzirom da je presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-001030 od 22.
novembra 2007. godine, punomoćniku apelanata uručena 17. decembra 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović