Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-739/07 (M. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Tužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-739/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 739/07, rješavajući apelaciju Marinke Knezović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinke Knezović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-07-

000057 od 25. januara 2007. godine, i rješenja Općinskog suda Mostar, broj P.016607-02 od 15. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinka Knezović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Dušanka Šoljić-

Ćorić, Gordan Škobić i Dragan Pudar, advokati iz Mostara, podnijela je 28. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-07-000057 od 25. januara 2007. godine, i rješenja Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.016607-02 od 15. novembra 2006. godine.

2. Apelantica je 24. septembra 2002. godine podnijela tužbu Općinskom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa protiv poslodavca «Merkur» d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi). Tužbom je tražila da se poništi rješenje tuženog broj: 510/02 od 7. septembra 2002.godine, i naloži tuženom da je vrati na posao, na poslove na kojima je radila ili druge odgovarajuće poslove, te da joj isplati naknadu plaća za period od 1.avgusta 2002.godine pa nadalje, uz naknadu nematerijalne štete. Presudom Općinskog suda broj P-1009/02-I od 14. jula 2004. godine udovoljeno je tužbenom zahtjevu, izuzev dijela u pogledu naknade nematerijalne štete.

3. Rješavajuci o žalbama stranaka na navedenu presudu, Kantonalni sud je presudom broj Gž 888/ 04 od 21. aprila 2005.godine uvažio žalbu apelantice u odnosu na naknadu nematerijalne štete i u tom dijelu prvostepena presuda je ukinuta i predmet upućen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na vraćanje tužiteljice na rad i isplatu neisplaćenih plaća, presuda je postala pravomoćna.

4. Apelantica je pred Općinskim sudom pokrenula postupak izvršenja za dio presude koji je pravomoćno okončan, koji je vođen pod brojem I-434/05 i pravomoćno okončan rješenjem Kantonalnog suda broj Gž 1645/05 od 16.februara 2006.godine.

5. Apelantica je u ponovnom postupku koji se vodi radi naknade nematerijalne štete, podneskom od 24. oktobra 2006.godine preinačila prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, koji u stvari predstavlja potpuno novi tužbeni zahtjev. Naime, ovim zahtjevom traži se poništenje novog ugovora o radu zaključenog između parničnih stranaka 23. maja 2005.godine, uplata doprinosa, te uspostava "prava iz radnog odnosa kao i drugim poslovođama prodavnica"

6. Rješenjem Općinskog suda, broj P.016607-02 od 15. novembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-07-000057 od 25. januara 2007. godine, odbačen je dio tužbenog zahtjeva apelantice kojim je tražila preinačenje ranije podnesenog tužbenog zahtjeva u vezi sa uspostavom prava iz radnog odnosa, na način bliže naveden u izreci rješenja, dok je prekinut postupak koji se odnosio na dio tužbenog zahtjeva aplantice kojim traži da joj tužena nadoknadi nematerijalnu štetu zbog prestanka radnog odnosa u iznosu od 60.000 KM. Općinski sud je obrazložio da se u konkretnom slučaju radi o već presuđenoj stvari, zbog čega je shodno odredbama čalana 67. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku tužbu u tom dijelu odbacio. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete, Općinski sud je naveo da će se u ovom dijelu postupak nastaviti kada se pravomoćno okonča postupak vezan za prednju procesnu odluku o odbacivanju zahtjeva za preinačenje tužbe.

7. Apelantica navodi da je zbog dijela osporenih odluka kojima je odbačen njen zahtjev za preinačenje tužbe povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na odluke redovnih sudova kojima je odbačen njen zahtjev za preinačenje tužbe, jer se radi o presuđenoj stvari.

10. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.

11. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine, tačka 14.), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odbacivanja zahtjeva za preinačenje tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantičinih građanskih prava i obaveza.

12. S tim u vezi Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosila na donošenje osporenih odluka u dijelu kojim je odbačen apelantičin zahtjev za preinačenje tužbe nisu utvrđivala apelantičina građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u takvom postupku ne utvrđuju građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za preinačenje tužbe, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Pri tome Ustavni sud zapaža da je o apelanticinim građanskim pravima pravosnažno odlučeno presudom Općinskog suda broj P-

1009/02-I od 14. jula 2004.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž 888/ 04 od 21. aprila 2005.godine. Stoga, Ustavni sud konstatuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjljiv u konkretnom slučaju, te da je apelacija u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-739/07 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio