Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-75/09 (M.V.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-75/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 75/09, rješavajući apelaciju M.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.V. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 464 od 20. oktobra 2008. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž 140/05 od 16. februara 2006. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-90/04 od 29. decembra 2004. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. M.V. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijela je 5. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 464 od 20. oktobra 2008. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž 140/05 od 16. februara 2006. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-90/04 od 29. decembra 2004. godine. U svojoj apelaciji pred Ustavnim sudom apelantica je tražila donošenje privremene mjere: »kojom će se zabraniti bilo kakvo raspolaganje sa predmetnim poslovnim prostorom».

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-90/04 od 29. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž 140/05 od 16. februara 2006. godine odbijen je tužbeni zahtjev B.V. (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio da se utvrdi da je ništav predugovor o kupoprodaji nekretnine broj 272/04 od 26. aprila 2004. godine i ugovor o prodaji nekretnine broj 337/04 od 17. maja 2004. godine, a koji ugovor je zaključen između prvotuženog A.D.»Travunija» Trebinje kao prodavca i drugotuženog S.T. kao kupca o prodaji poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju stambeno poslovne zgrade u Trebinju, bliže označenom u dispozitivu navedene presude, za cijenu od 102.000,00 KM; da dozvoli da se na osnovu tog govora izvrši uknjižba predmetnog poslovnog prostora, što će u suprotom zamjeniti presuda i da tužitelju preda u posjed predmetni poslovni prostor i naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 464 od 20. oktobra 2008. godine odbijena je revizija izjavljena od strane tužitelja protiv presude Okružnog suda, broj P-90/04 od 29. decembra 2004. godine.

4. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i član

13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

6. Ustavni sud zapaža da je postupak koji je okončan presudom Vrhovnog suda broj 118-0- Rev-06-000 464 od 20. oktobra 2008. godine, vođen po tužbi tužitelja B.V. protiv prvotuženog i drugotuženog radi utvrđenja, odnosno da apelantica nije bila učesnik u tom postupku, pa samim tim nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-75/09 (M.V.) | Sudska praksa | Aktio