Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-81/09 (M. T.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-81/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 81/09, rješavajući apelaciju Milenka Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Topića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011 0 U 000268 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 580) od 11. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 8. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011 0 U 000268 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 580) od 11. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banja Luka, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat, Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je da «Novi rudnici Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) apelantu i drugim radnicima otklone nedostatke koji su utvrđeni prilikom vršenja inspekcijskog pregleda, a koji su pobliže opisani u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Zaključkom Republičke uprave za inspekcijske poslove Odjeljenja Prijedor – Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 26.3.10/173-112/08 od 17. marta 2008. godine, odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata, Odjeljnja Prijedor, broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, radi ispunjenja novčanih obaveza u iznosu od 77.286,18 KM. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelantov zahtjev odbačen zbog toga što je tražio izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet navedenog rješenja, pa je isti odbačen kao nedopušten u skladu sa članom 209. Zakona o opštem upravnom postupku.
4. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, rješavajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Odjeljenja, broj 26.3.10/173-112/08 od 17. marta 2008. godine, donijelo rješenje, broj 16-173-4914/08 od 5. juna 2008. godine kojim je apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu.
5. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv rješenja Ministarstva, broj 16-173-4914/08 od 5. juna 2008. godine i zaključka Odjeljenja, broj 26.3.10/173-112/08 od 17. marta 2008. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 011 0 U 000268 08 U (raniji broj 011-0-U-08-
000 580) od 11. decembra 2008. godine kojom je tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Ministarstva odbio kao neosnovanu, a tužbu podnesenu protiv zaključka Odjeljenja odbacio kao nedozvoljenu. Okružni sud je obrazložio, u dijelu kojim je tužba odbijena kao neosnovana, da je apelant, u konkretnom slučaju, zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog, mogao ostvariti tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07). Kako je u konkretnom slučaju apelant zahtjevom zatražio isplatu određenog iznosa novčane naknade, što nije bilo utvrđeno niti naloženo od strane inspektora rada jer se radi o zahtjevu koji se može ostvariti samo u postupku pred redovnim sudom, ispravno je prvostepeni organ odbacio zahtjev apelanta kao nedopušten. U dijelu obrazloženja presude kojim je tužba odbačena kao nedozvoljena, Okružni sud je naveo da se, u smislu člana 7. stav
1. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Kako je u konkrenom slučaju protiv zakljčka dozvoljena žalba, samim tim zaključak nije konačan i protiv istog nije dozvoljena tužba u upravnom sporu.
6. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u odluci broj AP 3099/08 od 13. maja 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je apelantica imala mogućnost da zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog ostvari tužbom kod redovnog suda, u smislu člana 105. Zakona o radu, te da se propuštanjem pokretanja parničnog postupka za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, apelantica lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda.
10. Isti zaključak se može primjeniti i u konkretnom slučaju. Apelant je imao mogućnost da zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog ostvari tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105. Zakona o radu, po kojem radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, a kako je to bilo navedeno u obrazloženju osporene presude. Ustavni sud podsjeća da je tužba koja se podnosi u smislu navedenog člana, a kojom se zaštićuju prava iz radnog odnosa, djelotvoran pravni lijek jer daje ovlaštenje redovnom sudu da ispita odluku organa uprave u činjeničnom i pravnom pogledu. Propuštanjem pokretanja parničnog postupka za zaštitu prava iz radnog odnosa pelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović