Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-822/08 (A. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-822/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 822/08, rješavajući apelaciju Arnauta Hruste, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arnauta Hruste podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Komisijom za implementaciju člana 182. (ranije, član 152.) Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Arnaut Hrusto (u daljnjem tekstu: apelant), iz Donje Orahovice, podnio je 14. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Komisijom za implementaciju člana 182. (ranije, član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija), povodom njegovog zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu.
2. Apelant je do maja 1992. godine radio u preduzeću „Ciglana“ u Sočkovcu kada je napustio svoje radno mjesto zbog ratnih okolnosti, navodeći da mu je radni odnos prestao nezakonito i da mu nikada nije uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa. Apelant je naveo da se blagovremeno u aprilu 2001. godine obratio zahtjevom Komisiji radi ostvarivanja prava na otpremninu, ali da Komisija još uvijek nije odlučila po njegovom zahtjevu.
3. Apelant se žali na dužinu trajanja postupka pred Komisijom povodom njegovog zahtjeva da mu se prizna pravo na otpremninu, navodeći da mu je takvim postupanjem nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja postupka pred Komisijom, jer ista nije više od 6 godina odlučila o njegovom zahtjevu za otpremninu. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio dokaz kojim potkrepljuje svoje navode da se obratio Komisiji predmetnim zahtjevom. S tim u vezi, Ustavni sud je proslijedio apelaciju na izjašnjenje Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske i Komisiji, koji su dostavili odgovor Ustavnom sudu, navodeći da predmetni zahtjev nije evidentiran u bazi podataka Komisije zaprimljenih zahtjeva. Budući da apelant nije dostavio dokaz da je podnio predmetni zahtjev Komisiji, te da nije dokazao da je ovaj pravni lijek neefektivan, Ustavni sud zaključuje da je apelant propustio da iscrpi domaće pravne lijekove prema zakonu da bi se raspravljalo o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje. Pored toga, Ustavni sud želi da istakne i činjenicu da sve i kada bi se prihvatio kao istinit navod apelanta da se obratio zahtjevom Komisiji, kako navodi u apelaciji u mjesecu aprilu 2001. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija u svakom slučaju neprihvatljiva zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, imajući u vidu da je odredbom člana 182. (ranije, član 152.) Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03 i 66/03) predviđeno da se zahtjevi za ostvarivanje prava na otpremninu podnose najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno u periodu od 16. novembra 2000. godine do 16. februara 2001. godine, dok apelant sam navodi da je to učinio tek u aprilu 2001. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović