Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-850/09 (R. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-850/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 850/09, rješavajući apelaciju Razije Mujanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Mujanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-

000897 od 23. januara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Razija Mujanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000897 od 23. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2907/04 of 16. aprila 2007. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantice, podnesen protiv M.B., njenog bivšeg supruga, (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja udjela u imovini stečenoj u braku, vsp. 100.000,00 KM. Predmetnom presudom, odnosno stavom 1. tačka 1. izreke ove presude, je utvrđeno da su apelantica i tuženi, za vrijeme trajanja bračne zajednice, stekli bračnu imovinu i to: dvoiposoban stan u Tuzli u ulici Titova (zgrada Toranj); poslovni protor u Tuzli u prizemlju stambeno-poslovnog objekta 01-B-12; garažni prostor u Tuzli označen pod brojem 26, lamela F; dvije ostave u istoj zgradi kao i navedeni garažni prostor; dva parking prostora u Tuzli označena brojevima 10 i 11, pa je udio apelantice u sticanju ove imovine ½, što je tuženi dužan priznati i trpiti da se apelantica u javnim knjigama uknjiži kao suvlasnik, kao i da se izvrši fizička dioba predmetnih nekretnina prema suvlasničkim dijelovima stranaka, a u nemogućnosti fizičke diobe da se izvrši njihova civilna dioba u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti ove presude. Tačkom 2. istog stava izreke ove presude ovaj sud je odbio apelanticu sa tužbenim zahtjevom u kojem je tražila da se utvrdi da zajedničku bračnu imovinu stranaka čini i individualni stambeni objekat u Živinicama i novčana sredstva, koja se nalaze na računu kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla, u iznosu od 140.000,000 KM, dok je stavom 2. tačka 1. izreke presude djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog, pa je utvrđeno da bračnu imovinu tuženog i apelantice, sa jednakim suvlasničkim dijelovima, čini i sljedeća imovina: novčani iznos, kao štedni ulog, od 26.281,42 eura kod Paffrather Raiffeisen bank Bergisch Gladbach i novčani iznos, kao štedni ulog, od 13.010,00 USA dolara na štednom računu kdo Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Nadalje, tačkom 2. istog stava izreke presude odbijen je tuženi sa viškom protivtužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, te je stavom 3. izreke presude ukinuto rješenje Općinskog suda Tuzla broj P-

2907/04 od 19. oktobra 2004. godine, kojim je usvojen prijedlog apelantice i određena privremena mjera osiguranja. Stavom 4. izreke presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000897 od 23. januara 2009. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda Općinskog suda od 16. aprila 2007. godine preinačena u dosuđujućem dijelu, tako što je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom u pogledu utvrđenja prava vlasništva spornih pobrojanih nekretnina. Također, Kantonalni sud je drugostepenom presudom prvostepenu presudu, u odbijajućem dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu, preinačio tako da je utvrdio da da bračnu imovinu čini iznos od 18.586,00 USA dolara, umjesto iznos od 13.010,00 USA dolara, te je obavezao apelanticu da tuženom naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 797,79 KM i troškove drugostepenog postupka u iznosu od 1.555,97 KM.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000897 od 23. januara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine), koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

8. U konkretnom slučaju, apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-

000897 od 23. januara 2009. godine, s obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu od 100.000,00 KM, mogla, budući da je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što prema stanju spisa nije učinila. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-850/09 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio