Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-908/09 (R. G.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-908/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 908/09, rješavajući apelaciju Radenka Govedarice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radenka Govedarice podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-

000 036 od 15. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 212/04 od 1. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Radenko Govedarica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Teslića, koga zastupa Marjan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 21. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 036 od 15. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 212/04 od 1. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P:212/04 od 6. juna 2006. godine usvojen je tužbeni zahtjev S.J. iz Teslića protiv „Doma zdravlja“ Teslić i poništeni su odluka i rješenje o dodjeli stana apelantu od strane „Doma zdravlja“ Teslić. Budući da u ostavljenom roku ni tužiteljica ni tuženi nisu izjavili žalbu, presuda je postala pravosnažna 7. jula 2006. godine.

3. Apelant je, kao treće lice, 18. jula 2007. godine, nakon pravosnažno okončanog postupka podnio Osnovnom sudu prijedlog za ponavljanje postupka i žalbu protiv presude Osnovnog suda broj P:212/04 od 6. juna 2006. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 212/04 od 1. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 036 od 15. januara 2009. godine, odbačeni su kao nedozvoljeni prijedlog za ponavljanje postupka i žalba apelanta, kao trećeg lica, podneseni protiv presude Osnovnog suda broj P:212/04 od 6. juna 2006. godine, kojom je poništena odluka i rješenje o dodjeli stana apelantu od strane „Doma zdravlja“ Teslić. U obrazloženju pobijanih rješenja je ukazano na odredbu člana 369. stav 2 . Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljem tekstu: ZPP). po kojoj umješač može stupiti u parnicu tokom cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka. Budući da je apelant svoj prijedlog podnio nakon pravosnažnosti presude, odbačen je kao nedozvoljen, u skladu s članom 260 satav 1 ZPP-a. Također je zaključeno da apelant kao treće lice iz navedenih razloga nije ovlašten ni za podnošenje žalbe, pa je žalba odbačena u skladu sa odredbom člana 213 st. 1. i 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Osnovni i Okružni sud odlučivali o dopustivosti žalbe i prijedloga apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda P:212/04 od 6. juna 2006. godine,. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje parničnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje u postupku kojim je pravosnažno odlučeno o građanskim pravima i obavezama apelanta.

8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima Osnovnog i Okružnog suda, koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda broj P:212/06 od 6. juna 2006. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa time i za razmatranje apelantove žalbe protiv presude Osnovnog suda broj P:212/06 od 6. juna 2006. godine. Budući da se u predmetnom postupku nije meritorno odlučivalo o apelantovom pravu na predmetni stan, proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-908/09 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio