Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-950/09 (R.Č., K.Ž., E.K., N.K., H.H., A.D. i M.T.)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-950/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 950/09, rješavajući apelaciju R.Č. i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije:

R.Č. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-GŽ-09-000 319 od 24. februara 2009. godine;

K.Ž. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 P 001608 09 GŽ od 26. februara 2009. godine;

E.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 P 001157 09 Gz od 23. februara 2009. godine;

N.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 P 001891 09 Gž od 23. februara 2009. godine;

H.H. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-GŽ-09-000 078 od 26. januara 2009. godine;

A.D. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-GŽ-09-000 093 od 19. januara 2009. godine;

M.T. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 P 001629 09 Gž od 26. februara 2009. godine;zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. R.Č., K.Ž., E.K., N.K., H.H., A.D. i M.T. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Slobodan Brčin, advokat iz Bihaća, podnio je 27. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koja su navedena u izreci ove odluke.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-950/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-950/09, AP-951/09, AP-952/09, AP-953/09, AP-954/09, AP-956/09 i AP-

965/09.

3. Presudama Općinskog sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 017-0-P-08-

001406 od 23. decembra 2008. godine, 17 0 P 001608 08 P od 9. januara 2009. godine, 17 0 P 001157 08 P od 19. januara 2009. godine, 17 0 P 001891 08 P od 26. januara 2009. godine, 017-0-P-08-

001494 od 24. septembra 2008. godine, 017-0-P-08-001725 od 17. oktobra 2008. godine i 17 0 P 001629 08 P od 9. januara 2009. godine, odbačeni su zbog apsolutne nenadležnosti suda tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi), obaveže isplatiti im novčane iznose po osnovu ostvarenog prava na invalidninu, izuzetno materijalno obezbjeđenje i neusklađena primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH.

4. Kantonalni sud je, povodom o žalbi apelanata, a po službenoj dužnosti, rješenjima navedenim u izreci ove odluke odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepene presude. U obrazloženju predmetnih rješenja Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu neisplaćenih naknada za invalidnine i usklađivanja invalidnina sa rastom troškova života, a koji zahtjevi su prema odredbi člana 38. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) u nadležnosti organa uprave, dok rješenja o ovim pravima, po službenoj dužnosti izvršava nadležni provstepeni organ uprave, a ne sud. Također je ukazano da je i za potraživanja apelanata koja se odnose na isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja prema odredbi člana 10 Zakona o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni list RBiH", broj 33/95, 37/95 i 17/96) nadležan odlučivati organ uprave, a ne sud. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud pravilno odlučio kada je izveo zaključak da odlučivanje o postavljenim zahtjevima apelanata ne spada u sudsku nadležnost i donio pravilnu odluku u skladu sa članom 16. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelanti se žali na rješenja Kantonalnog suda kojima su njihove tužbe odbačena jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate dospjelih a neisplaćenih invalidnina, odnosno za usklađivanje invalidnina sa rastom troškova života.

9. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-950/09 (R.Č., K.Ž., E.K., N.K., H.H., A.D… | Sudska praksa | Aktio