Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3169/07 (N. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3169/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3169/07, rješavajući apelaciju Nikice Hajnala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikice Hajnala podnesena zbog nemogućnosti ostvarenja njegovih prava iz radnog odnosa, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikica Hajnal (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 21. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti ostvarenja prava iz radnog odnosa.
2. Presudom Osnovnog suda udruženog rada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS.11-201/91 od 21. aprila 1992. godine, koja je potvrđena presudom Višeg suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Ž-102/93 od 30. decembra 1993. godine, usvojen je zahtjev apelanta podnesen protiv Organizacije za osiguranje Sarajevo osiguranje DD, Filijala Prijedor kao učesnika u postupku, radi zaštite samoupravnog prava po osnovu prestanka radnog odnosa, te su poništene odluke disciplinske komisije učesnika u postupku, broj 4103-2/90 od 25. maja 1991. godine, kojima je apelantu izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa i odluka drugostepene disciplinske komisije, broj 02-1319/91 od 18. maja 1991. godine, a kojom je odbijen prigovor apelanta kao nezakonit. Pored toga, naloženo je učesniku u postupku da apelanta vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije izrečene disciplinske mjere ili na druge poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti stečenoj radom, te da apelantu uspostavi sva prava koja mu pripadaju po osnovu radnog odnosa, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove odluke pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant navodi da mu nikada nisu izmirene obaveze prema Fondu penzionog osiguranja Republike Srpske i Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za period od 1. januara 1990. do 30. septembra 1992. godine, da mu nisu isplaćene plate za period od 1. jula 1991. do 30. septembra 1992. godine, te da mu nisu isplaćene plate za period od 1. januara 1998. do 28. februara 1999. godine sa pripadajućim redovnim i sudskim zateznim kamatama do dana izvršenja zbog statusa radnika na čekanju. Također apelant traži da se SOD»Jahorina» d.d. Filijala Prijedor, kao pravnom sljedniku Organizacije za osiguranje Sarajevo osiguranje DD, Filijala Prijedor naloži da u potpunosti izvrši odluke Osnovnog i Višeg suda.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno „pravo na rad, slobodu govora, vjersko i nacionalno izjašnjavanje, slobodu kretanja i ugrožavanje lične egzistencije“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelant nije pokretao nikakav postupak pred nadležnim sudom ni za prinudno izvršenje odluka Osnovnog i Višeg suda, niti za zaštitu prava iz radnog odnosa, kako bi došao do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović