Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-317/09 (Amir Osman Mohamed Khalil)

Odluka donesena 17. 09. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-317/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, u predmetu broj AP 317/09, rješavajući apelaciju Amira Osmana Mohameda Khalila, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Osmana Mohameda Khalila, podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Uvl-19/08 od 4. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Osmana Mohameda Khalila, podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine i rješenja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana, broj UP-01-07-85-2/06 od 21. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Osman Mohamed Khalil (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz Mostara, podnio je 4. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Uvl-19/08 od 4. decembra 2008. godine, presude Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine i rješenja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana (u daljnjem tekstu: Državna komisija), broj UP-01-07-85-2/06 od 21. jula 2007. godine.

2. Rješenjem Državne komisije, broj UP-01-07-85-2/06 od 21. jula 2007. godine, apelantu je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine koje je stekao rješenjem Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, broj 03-204-3605/96 od 23. decembra 1997. godine.

3. Protiv rješenja Državne komisije, broj UP-01-07-85-2/06 od 21. jula 2007. godine apelant je podnio tužbu, koja je odbijena kao neosnovana presudom Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine.

4. Apelant je, potom, podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine, koji je Sud BiH presudom, broj Uvl-19/08 od 4. decembra 2008. godine, odbio kao neosnovan.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost u odnosu na presudu Suda BiH, broj Uvl-19/08 od 4. decembra 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH, broj Uvl-19/08 od 4. decembra 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Suda BiH kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije kao ni o njegovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine

8. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava je presuda Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine. S obzirom na to da je apelantu 1. septembra 2008. godine uručena presuda Suda BiH, broj U-399/07 od 18. juna 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Suda BiH.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-317/09 (Amir Osman Mohamed Khalil) | Sudska praksa | Aktio