Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2651/07 (D. D.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2651/07

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2651/07, rješavajući apelaciju Dragomira Došenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragomira Došenovića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sokocu, broj 89 0 P 001347 02 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 89 0 P 001347 02 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragomir Došenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 28. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 89 0 P 001347 02 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 1. jula 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. augusta 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 7. septembra 2009. godine.

5. Ustavni sud je 21. januara 2008. godine zatražio na uvid spis broj 89 0 P 001347 02 P, koji je Osnovni sud dostavio 8. februara 2008. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 27. juna 2002. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Općine Pale, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Banja Luka, i Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Pale. Predmetnom tužbom apelant je tražio naknadu štete u visini od 21.408,00 eura zbog toga što mu je za vrijeme rata uništena i opljačkana vikendica koja se nalazi u selu Ćemanovići, Selišta, Pale. U tužbi je navedeno da je apelant priložio dokaze, između ostalih, zk. izvadak, rješenje o građenju, fotografije izgrađene vikendice, izjave svjedoka, zapisnik o uvođenju u posjed, rješenje o vraćanju u posjed, te fotografije porušene vikendice.

8. Iz zapisnika o pripremnom ročištu Osnovnog suda od 10. juna 2004. godine slijedi da je apelant predložio da Osnovni sud donese presudu zbog propuštanja, budući da ispred tuženih nije niko pristupio, da je Osnovni sud nakon uvida u dostavnicu konstatirao da apelant nije primio odgovor na tužbu tuženih od 25. jula 2003. godine, da je na tom ročištu odgovor na tužbu tuženih dostavljen apelantu, da je apelant predočio podnesak od 21. oktobra 2002. godine kojim je dopunio i izmijenio tužbu, te da je pristao da ga Osnovni sud pouči o odredbama zakona kojim je propisano šta mora sadržavati tužba u skladu sa čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03, 85/03 i 74/05 u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je Osnovni sud donio rješenje kojim je predmetno ročište odložio i u kojem je naveo da će novo ročište zakazati nakon isteka roka od osam dana u kojem je apelantu naložio da dopuni i izmijeni tužbu u skladu sa čl. 53. i 334. ZPP-a.

10. Apelant je 22. juna 2004. godine dostavio Osnovnom sudu preinačenu i ispravljenu tužbu uz koju je priložio dodatne dokaze, a podneskom od 29. jula 2004. godine dostavio je i dopunu dokaza.

11. Apelant je podneskom od 1. aprila 2005. godine od Osnovnog suda zatražio hitan nastavak postupka.

12. Apelant je 17. juna 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je po nalogu Osnovnog suda od 16. maja 2008. godine izvršio ispravku i dopunu tužbe koju je dostavio Osnovnom sudu 29. maja 2008. godine.

13. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda od 10. augusta 2009. godine slijedi da je Osnovni sud 16. maja 2008. godine apelantu ponovo vratio tužbu sa nalogom da je dopuni, da je apelant 29. maja 2008. godine dostavio dopunjenu tužbu koja, po mišljenju Osnovnog suda, također nije bila podobna za zastupanje, da je 17. februara 2009. godine održao pripremno ročište na kojem je apelant opredijelio tužbeni zahtjev, da je zakazao ročište na licu mjesta, da je usvojio apelantov prijedlog o provođenju vještačenja, te da je apelant podnio zahtjev da ga se oslobodi plaćanja troškova vještačenja, koji Osnovni sud nije prihvatio. Nadalje, da je Osnovni sud zakazao glavnu raspravu za 27. april 2009. godine i 16. jun 2009. godine, koja nije održana jer apelant nije pristupio zbog bolesti, te da je glavna rasprava zakazana za 24. septembar 2009. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Iz vrlo opširne apelacije u kojoj apelant navodi hronologiju činjenica vezanih za uništenje njegove vikendice, te objašnjava nadležnost institucija koje su odgovorne za naknadu štete, proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku naknade štete, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je Osnovni sud tek nakon dvije godine od podnošenja tužbe zakazao pripremno ročište za 10. jun 2004. godine, koje je odloženo i da nakon toga više nikada nije zakazao niti jedno ročište, da je odgovor na tužbu podnesen 21. jula 2003. godine, ali da je taj odgovor njemu uručen tek na pripremnom ročištu 10. juna 2004. godine, te da je 2005. godine urgirao postupanje suda u predmetu. Apelant navodi da se obraćao Domu za ljudska prava zbog povrede prava na imovinu i prava na pravičan postupak, ali da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine donijela Odluku o prihvatljivosti, zbog toga što nije iscrpio sve domaće pravne lijekove. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da obaveže tužene da izvrše sanaciju njegove vikendice, a ukoliko to nije moguće da mu tuženi isplate materijalnu štetu za uništenu imovinu, troškove postupka, te zateznu kamatu.

b) Odgovor na apelaciju

15. Osnovni sud je naveo hronologiju predmeta i konstatirao da je apelant velikim dijelom doprinio dužini trajanja postupka dostavljanjem podnesaka koji nisu bili u skladu sa zakonom, odnosno nepostupanjem po nalogu suda, pa je tek na pripremnom ročištu 17. februara 2009. godine apelant opredijelio tužbeni zahtjev, te da postupak nije završen na apelantov zahtjev.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) «Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.»

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe traje nerazumno dugo, navodeći da o njegovoj tužbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je s tim u vezi u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]» Suđenje u razumnom roku

a) Relevantna načela

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. U vezi sa radnjama koje je apelant poduzimao u postupku, Ustavni sud ukazuje na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02, presudu od 8. marta 2007. godine), prema kojoj i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu pridonijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak ima presudnu i najvažniju ulogu.

b) Period koje se uzima u obzir

24. Apelant je pokrenuo postupak radi naknade štete 27. juna 2002. godine, koji do donošenja ove odluke nije okončan pred Osnovnim sudom. Dakle, postupak traje više od sedam godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju se radi o postupku naknade štete koju apelant traži zbog toga što je njegova vikendica tokom rata uništena i opljačkana. Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku tek na pripremnom ročištu 17. februara 2009. godine preciziran tužbeni zahtjev, te raspravljano o predlaganju dokaza koje treba izvesti. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini, te dokazima koje treba izvesti i procijeniti, ne može smatrati posebno složenim.

26. U vezi s apelantovim ponašanjem Ustavni sud nalazi da je apelant podneskom od 21. novembra 2002. godine uredio i precizirao tužbeni zahtjev, da i nakon što je na pripremnom ročištu 12. juna 2004. godine poučen o zakonskim elementima tužbenog zahtjeva nije postupio u skladu sa nalogom suda, odnosno dostavio je dopunjenu i ispravljenu tužbu 22. juna 2004. godine po kojoj sud nije postupao, da mu je sud podneskom od 16. juna 2008. godine ponovo vratio tužbu sa nalogom da je dopuni, da je ponovno dostavio dopunjenu i ispravljenu tužbu 29. maja 2008. godine, te da je tek na ročištu održanom 17. februara 2009. godine apelant opredijelio tužbeni zahtjev. Nadalje, Ustavni sud uočava da apelant nije pristupio ročištima 27. aprila 2009. godine i 16. juna 2009. godine zbog bolesti, što je i opravdao, te da je urgirao nastavak postupka pokušavajući na taj način ishoditi konačnu odluku. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelant četiri puta ispravljao i dopunjavao tužbu čime je dobrim dijelom utjecao na duljinu postupka.

27. U vezi s ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud uočava da iz spisa nije moguće utvrditi, odnosno nejasno je da li je, osim što je dostavio tužbu na odgovor tuženima, bilo postupanja suda od podnošenja tužbe 27. juna 2002 do održavanja pripremnog ročišta 10. juna 2004. godine, dakle gotovo dvije godine. Naime, iz zapisnika o održavanju navedenog ročišta slijedi da je apelant predočio podnesak kojim je precizirao i uredio tužbu, sačinjen 21. novembra 2002. godine i koji je, između ostalog, sljedeće sadržine: «Tužilac je u međuvremenu došao do saznanja o potrebi da istu uredi», dakle iz spisa nije vidljivo da je Osnovni sud tražio od apelanta da uredi tužbu, odnosno nejasno je da li je tužba uređena na zahtjev suda. Nadalje, nakon održavanja pripremnog ročišta 10. juna 2004. godine, i nakon što je apelant je 22. juna 2004. godine dostavio podnesak o dopuni, odnosno izmjeni tužbe, iz dokumentacije dostupne Ustavnom sudu nije vidljivo da je Osnovni sud poduzeo bilo koju radnju u predmetu sve do 18. maja 2008. godine kada je uputio podnesak apelantu, dakle gotovo četiri godine, kojim je zatražio da apelant dostavi dopunjenu i izmijenjenu tužbu. Ustavni sud uočava da je nakon toga, a što proizlazi iz odgovora Osnovnog suda, Osnovni sud ubrzao rad na predmetu, odnosno da je 17. februara 2009. održao pripremno ročište, da je zakazao ročište na licu mjesta 23. marta 2009. godine, da je zakazivao glavnu raspravu u dva navrata, i to 27. aprila 2009. godine i 16. juna 2009. godine, na koje apelant nije pristupio zbog bolesti, te da je glavnu raspravu zakazao za 24. septembar 2009. godine. Ustavni sud zaključuje da, bez obzira na činjenicu da nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li bilo postupanja suda u prve dvije godine, te da je Osnovni sud nakon 18. maja 2008. godine ubrzao rad na predmetu, za neaktivnost odnosno za nepoduzimanje niti jedne radnje Osnovnog suda u razdoblju od gotovo četiri godine, nema nikakvog opravdanja.

28. Imajući u vidu kompletnu prethodnu analizu, te noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (već citirana aplikacija u tački 23. ove odluke, prema kojoj i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu pridonijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak ima presudnu i najvažniju ulogu, kao i samu odredbu člana 10. ZPP-a prema kojoj je sud obavezan provesti postupak bez odugovlačenja, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja predmetnog postupka u odlučujućem dijelu može pripisati Osnovnom sudu, u postupku koji nije bio osobito složen, pri čemu ne spori da je apelant dobrim dijelom svojim ponašanjem također doprinio odugovlačenju postupka.

29. Imajući u vidu i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada se sveukupno trajanje postupka radi odlučivanja po tužbi radi naknade štete od više od sedam godina može, u odlučujućem dijelu, staviti na teret ponašanja nadležnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2651/07 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio