Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3819/08 (S. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3819/08
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3819/08, rješavajući apelaciju Stojana Baltića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Stojana Baltića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 050316 04 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Stojanu Baltiću iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Stojan Baltić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 050316 04 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. marta i 4. septembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor 15. septembra 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. godine.
5. Ustavni sud je 4. septembra 2009. godine zatražio na uvid spis broj 71 0 P 050316 04 P. Osnovni sud je dostavio kopiju spisa 15. septembra 2009. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj ST-490/03 od 18. maja 2004. godine otvoren je stečajni postupak nad a.d. Fabrika celuloze i papira «Celpak». U tom postupku apelant je 19. oktobra 2004. godine prijavio svoja potraživanja u iznosu od 43.297,75 KM. Budući da je stečajni upravnik djelimično priznao iznos potraživanja, apelant je 17. novembra 2004. godine pokrenuo parnični postupak protiv a.d. Fabrika celuloze i papira «Celpak» - u stečaju (u daljnjem tekstu: tužena). Apelant je pokrenuo postupak radi utvrđivanja osporenog potraživanja u iznosu od 8.788,32 KM (neisplaćeni dio plaća, topli obrok, regres, zimnica, borački dodatak, sve za period od 1998. godine do 2001. godine).
8. Iz kopije spisa proizlazi da je tužena 22. aprila 2005. godine dostavila odgovor na tužbu i da je Osnovni sud dopisima od 10. juna, 19. augusta i 1. decembra 2005. godine, te od 1. juna 2006. godine zatražio od Osnovnog suda u Prijedoru da dostavi kopiju pravosnažne Presude broj RS: 30/02 (radni spor koji je apelant vodio prije otvaranja stečajnog postupka). Naime, kopija pravosnažne presude je zatražena zbog toga što je tužena u odgovoru istakla prigovor presuđene stvari.
9. Rješenjem Osnovnog suda od 16. aprila 2008. godine apelantu je naloženo da uredi tužbu u skladu sa čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP).
10. Postupajući povodom navedenog rješenja, apelant je 5. maja 2008. godine dostavio uređenu tužbu. U tužbi je kao nepriznati iznos potraživanja naveo iznos od 9.319,08 KM.
11. Dopisom od 23. septembra 2008. godine, Osnovni sud je dostavio tuženoj uređenu tužbu na odgovor. Tužena je 16. oktobra 2008. godine dostavila odgovor na tužbu.
12. Iz zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 10. jula 2009. godine slijedi da je Osnovni sud konstatirao da apelant nije zaprimio odgovor tužene na tužbu od 22. aprila 2005. godine, niti od 16. oktobra 2008. godine. Također je konstatirao da su mu na tom ročištu uručeni odgovori, te da je na prijedlog parničnih stranaka ročište odgođeno.
13. Iz kopije službene zabilješke postupajućeg sudije slijedi da je 19. maja 2009. godine postupajućem sudiji presigniran predmetni spis, zatim da je, budući da nije vršen uvid u stečajni spis broj ST-490/03, postupajući sudija izvršio uvid u spis. Iz službene zabilješke je vidljivo i da je postupajući sudija konstatirao da je na ročištu od 18. maja 2005. godine pročitano apelantovo potraživanje u iznosu od 43.279,75 KM, te da je stečajni upravnik osporio apelantovo potraživanje u iznosu od 9.319,08 KM.
14. Iz kopije zapisnika o održanom pripremnom ročištu od 28. augusta 2009. godine slijedi da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 16. septembar 2009. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ovu povredu vidi u tome što nije donesena odluka u razumnom roku pri utvrđivanju osporenog potraživanja u stečajnom postupku. Apelant navodi da je tužbu podnio 17. novembra 2004. godine, zatim da do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije zakazao pripremno ročište, dakle više od četiri godine, te da je sud od apelanta neosnovano tražio da uredi tužbu, budući da je prvobitna tužba sadržavala sve propisane elemente. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu i naloži okončanje postupka u Osnovnom sudu. Dalje, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu nedonošenja odluke, budući da se radi o sporu koji je hitne prirode.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud, odnosno postupajuća sutkinja je navela da je spis zaprimila 19. maja 2009. godine, te da je 8. juna 2009. godine dnevnom naredbom zakazala pripremno ročište, koje je i održano 25. augusta 2009. godine. Također, navela je da je zakazala glavnu raspravu za 16. septembar 2009. godine, te da se o ranijem kršenju apelantovih prava ne može izjašnjavati, budući da je sudskim spisom bio zadužen drugi sudija.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
18. Zakon o stečajnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
(1)Stečajni postupak je hitan.
[...] VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje. Pri tome je naveo da o njegovoj tužbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je, s tim u vezi, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant se žali na to da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
26. Apelant je 17. novembra 2004. godine pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja osporenih potraživanja u stečajnom postupku. Taj postupak do donošenja ove odluke nije okončan pred Osnovnim sudom. Dakle, postupak traje gotovo pet godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja apelantovih osporenih potraživanja u stečajnom postupku. Potraživanja se odnose na neisplaćeni dio plaća, topli obrok, regres, zimnicu i borački dodatak. Ustavni sud uočava da se predloženi dokazi na pripremnom ročištu odnose, uglavnom, na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje parničnih stranaka. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini, dokazima koje treba izvesti i procijeniti, ne može smatrati složenim.
28. Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da je apelant, na traženje Osnovnog suda, u predviđenom roku dostavio uređenu tužbu, te konstatira da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.
29. U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, Ustavni sud uočava da se nakon podnošenja tužbe od 17. novembra 2004. godine Osnovni sud po prvi put obratio apelantu dopisom od 16. aprila 2008. godine. Osnovni sud je dopisom tražio od apelanta da uredi tužbu u skladu sa ZPP. Dakle, u postupku utvrđivanja osporenog potraživanja u stečajnom postupku Osnovni sud nije postupao tri godine i pet mjeseci, osim što se u tri navrata obraćao Osnovnom sudu u Prijedoru radi dostavljanja kopije pravosnažne presude u postupku koji je apelant vodio prije otvaranja stečajnog postupka. Dalje, evidentno je da je tek na ročištu održanom 10. jula 2009. godine Osnovni sud uručio apelantu prvi odgovor na tužbu tužene od 22. aprila 2005. godine, dakle nakon više od četiri godine. Ustavni sud smatra da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje Osnovnog suda, posebno ako se ima u vidu da je apelant u konkretnom slučaju stečajni povjerilac, koji je u stečajnom postupku upućen na parnicu, zatim da se radi o potraživanjima koja su nastala iz radnog odnosa kod tužene, a da su i stečajni postupak i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni postupci. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu u kojem je Osnovni sud trebao iskazati naročitu marljivost, a kako je to već ukazano u tački 25. ove odluke. Ustavni sud, dalje, uočava da se izjašnjenje na apelaciju Osnovnog suda svodi na objašnjenje postupajuće sutkinje da je tek 19. maja 2009. godine zadužena za predmet, i da se, s tim u vezi, ne može izjašnjavati o povredama apelantovih prava prije tog perioda. Dakle, Osnovni sud nije pružio nikakvo obrazloženje za ovako dugu neaktivnost u postupku.
30. Ustavni sud zaključuje da za Osnovni sud nema nikakvog opravdanja za nepostupanje, odnosno nedonošenje prvostepene presude u roku od gotovo pet godina u predmetu za koji Ustavni sud smatra da nije složen i koji je nastao radi utvrđivanja osporenog potraživanja iz radnog odnosa u stečajnom postupku. Za ovakvo ponašanje Osnovnog suda nema opravdanja pogotovo kada se ima u vidu da su i stečajni postupak i postupak iz radnih odnosa po zakonu hitni, te da apelant nije doprinio odugovlačenju postupka.
31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
32. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
33. Budući da se radi o sporu koji je nastao zbog nepriznatih potraživanja u stečajnom postupku, a koja su nastala iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što se sveukupno trajanje postupka od gotovo pet godina može u cijelosti staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te zbog toga što taj sud nije naveo nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović