Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2689/07 (N. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Posjed
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2689/07
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2689/07, rješavajući apelaciju Naze Krendl, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Naze Krendl.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću broj 001-0-Gž-07-000 076.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 001-0-Gž-07-000 076.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Naza Krendl (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 4. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-07-000 076.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 9. oktobra 2007. godine, a od Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 16. jula 2009. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je 6. jula 2009. godine zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 001-0-Gž-07-000 076.
3. Kantonalni sud je 18. oktobra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 14. jula 2009. godine traženi spis. Općinski sud je 30. jula 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantici 11. augusta 2009. godine, a odgovor Općinskog suda 25. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 11. aprila 2001. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Esada Zubovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed nekretnina i isplate.
7. Općinski sud je 7. marta 2006. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor.
8. Općinski sud je 18. aprila i 18. maja 2006. godine održao pripremno ročište.
9. Tuženi je 16. juna 2006. godine podnio protutužbu radi utvrđenja.
10. Općinski sud je 20 juna, 15. augusta, 15. septembra i 3. oktobra 2006. godine održao ročišta za glavnu raspravu.
11. Općinski sud je donio Presudu broj P-222/01 od 3. novembra 2006. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj preda u posjed nekretnine pobliže označene u izreci presude, te da joj na ime protupravno zauzetog zemljišta isplati iznos od 20.000 KM. Ujedno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da je na osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na nekretninama pobliže označenim u izreci presude, te da se po pravomoćnosti presude izvrši upis prava posjeda i prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tuženog.
12. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu 1. decembra, a apelantica 6. decembra 2006. godine.
13. Općinski sud je 5. januara 2007. godine dostavio spis sa žalbama Kantonalnom sudu. Prema stanju spisa, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud nije odlučio o žalbama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je od podnošenja tužbe proteklo šest i po godina, a da predmetni postupak još uvijek nije okončan. Apelantica smatra da je Kantonalni sud bio dužan da odluči o izjavljenim žalbama u što kraćem roku, budući da predmetni postupak traje od 2001. godine. Stoga, apelantica traži da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da u određenom roku odluči o izjavljenim žalbama.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je naveo da se kod sudije izvjestioca predmet nalazi na 46-tom mjestu redoslijeda rješavanja koji je utvrđen prema starosti inicijalnog akta kojim je pokrenut postupak pred prvostepenim sudom.
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je ovaj sud suočen sa velikim brojem neriješenih predmeta zbog nepopunjenosti potrebnim brojem sudija u tom sudu. Također, Općinski sud je naveo da je učinio napore da ovaj sud navedeni predmet okonča, te smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku pred ovim sudom.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
«Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 217.
[...] 3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.»
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjet iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
22. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»
a) Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
27. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelantica 11. aprila 2001. godine pokrenula predmetni postupak i da on u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocijeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i četiri mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče predaje u posjed nekretnina i utvrđenja. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
30. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je odredbama člana 69. Zakona o parničnom postupku propisano da se tužba sa prilozima dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe. Međutim, Općinski sud je tužbu od 11. aprila 2001. godine dostavio tuženom na odgovor tek 7. marta 2006. godine. S obzirom na to, Ustavni sud će period od četiri godine i deset mjeseci, koliko je prošlo od isteka zakonskog roka za dostavljanje tužbe pa do izvršenog dostavljanja, staviti na teret Općinskom sudu. Što se tiče daljnjeg toka prvostepenog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkom roku održao šest ročišta, te nakon toga donio prvostepenu presudu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon izjavljivanja žalbi tuženog i apelantice, 5. januara 2007. godine dostavio cjelokupan spis sa žalbama Kantonalnom sudu, o kojima još uvijek nije odlučeno. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta jasno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada je prvostepeni suda dostavio spis na odlučivanje. S obzirom na to, Ustavni sud će period od oko dvije godine i šest mjeseci, koliko je prošlo od isteka zakonskog roka za odlučivanje u žalbenom postupku, staviti na teret Kantonalnom sudu.
31. S druge strane, Općinski sud smatra da je, imajući u vidu veliki broj neriješenih predmeta, a nedovoljan broj sudija, postupak pred tim sudom proveden u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud je u tački 26. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u periodu od četiri godine i deset mjeseci. Što se tiče Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da on nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati nepostupanje po žalbama u konkretnom slučaju. Naime, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 18. oktobra 2007. godine naveo da se kod sudije izvjestioca predmet nalazi na 46-tom mjestu redoslijeda rješavanja. Međutim, nakon izvršenog uvida u spis od 14. jula 2009. godine, dakle nakon godinu i sedam mjeseci, je vidljivo da još uvijek nije donesena odluka o žalbama.
32. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini predmetnog postupka.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prvostepeni sud u periodu od četiri godine i deset mjeseci ne preduzme nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka, odnosno kada drugostepeni sud ne postupi po žalbi u zakonskom roku, a pri tome ne ponudi razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvo nepostupanje.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović