Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1375/08 (Z. A.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prekid postupka
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1375/08

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1375/08, rješavajući apelaciju Zerife Ademović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zerife Ademović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka da hitno odluči o zahtjevu Zerife Ademović za povrat u posjed stana koji se nalazi u Banjoj Luci, Ulica Marije Bursać broj 12/1.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Zerifi Ademović iznos od 1.575 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka i Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zerifa Ademović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Gorana Živković iz Banje Luke, podnijela je 8. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-1262/99 i zbog nepostupanja Odsjeka po zahtjevu od 16. jula 2002. godine za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 703-5845-1/1. Apelantica je 27. oktobra 2008, 2. i 20. februara, te 12. maja 2009. godine dopunila apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 19. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je 29. maja 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Ministarstvo 11. juna 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i Ministarstva dostavljeni su apelantici 13. juna 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Postupak povrata stana u posjed pokrenut pred upravnim organima

6. Apelantica je 30. marta 1999. godine podnijela zahtjev Odsjeku za povrat u posjed stana koji se nalazi u Banjoj Luci, Ulica Marije Bursać broj 12/1 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

7. Zaključkom Odsjeka broj 05-050-02-02-1262/99 od 17. maja 2002. godine prekinut je postupak povrata predmetnog stana u posjed radi rješavanja prethodnog pitanja – utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o korištenju stana koji su zaključili 28. jula 1987. godine apelantica i SIZ stanovanja Banja Luka.

8. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog zaključka, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-38/04 od 30. januara 2004. godine kojim je osporeni zaključak poništen. Određeno je da se prekida postupak po apelanticinom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed, pa je naloženo apelantici da u roku od 30 dana, računajući od dana prijema rješenja, tužbom nadležnom sudu pokrene postupak radi utvrđenja ništavosti ugovora o zamjeni stanova od 26. januara 1993. godine. Također je navedeno da će se postupak obustaviti ako apelantica u ostavljenom roku ne dostavi dokaz Ministarstvu da je pokrenula postupak pred nadležnim sudom radi rješavanja prethodnog pitanja.

9. Protiv Rješenja Ministarstva broj 05-050-01-38/04 od 30. januara 2004. godine apelantica je podnijela tužbu Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Presudom broj U-287/04 od 2. augusta 2006. godine tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio.

10. Postupajući u skladu sa Presudom Vrhovnog suda broj U-287/04 od 2. augusta 2006. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.02/4-P 676/06 od 30. augusta 2006. godine kojim je poništen Zaključak Odsjeka broj 05-050-02-02-1262/99 od 17. maja 2002. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. Zaključkom Odsjeka broj 05-050-02-02-1262/99 od 8. decembra 2004. godine obustavljen je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed. U obrazloženju rješenja Odsjek je naveo da apelantica nije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja od 30. januara 2004. godine dostavila dokaz da je pokrenula sudski postupak radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni stanova, te da se, stoga, smatra da je odustala od zahtjeva.

12. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog zaključka, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-409/05 od 12. aprila 2005. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.

13. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj U-365/05 od 10. oktobra 2006. godine odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.

14. Protiv Presude Okružnog suda broj U-365/05 od 10. oktobra 2006. godine apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 118-0-Uvp- 06-000 158 od 24. septembra 2008. godine zahtjev uvažio, pa je predmetnu presudu preinačio tako što je tužba uvažena i osporeni akt poništen. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Pesudom ovog suda broj U-287/04 od 2. augusta 2006. godine poništeno Rješenje Ministarstva broj 05-050-01-38/04 od 30. januara 2004. godine kojim je prekinut predmetni upravni postupak i kojim je apelantici naloženo da pokrene sudski postupak. S obzirom na to da je utvrđeno da nije bilo osnova za prekid postupka, Vrhovni sud je naveo da apelanticino nepostupanje u skladu sa nalogom iz rješenja o prekidu postupka ne može biti osnov za obustavu tog postupka.

15. Postupajući u skladu sa Presudom Vrhovnog suda 118-0-Uvp-06-000 158 od 24. septembra 2008. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.05/2-P 531/08 od 5. decembra 2008. godine kojim je apelanticina žalba uvažena, pa je Zaključak Odsjeka broj 05-050-02-02- 1262/99 od 8. decembra 2004. godine poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

Postupak povrata stana u posjed pokrenut pred CRPC-om

16. Odlukom CRPC-a broj 703-5845-1/1 od 16. aprila 2002. godine potvrđeno je da je apelantica 1. aprila 1992. godine bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da su nadležni upravni organi dužni, na apelanticin zahtjev, da je uvedu u posjed predmetnog stana.

17. Apelantica je 16. jula 2002. godine podnijela zahtjev Odsjeku za izvršenje Odluke CRPC-a broj 703-5845-1/1 od 16. aprila 2002. godine.

18. Zaključkom Odsjeka broj I-08-1744/02 od 30. oktobra 2003. godine obustavljen je postupak za izvršenje predmetne odluke CRPC-a. U obrazloženju zaključka Odsjek je naveo da je Zaključkom ovog organa broj 05-050-02-02-1262/99 od 17. maja 2002. godine prekinut postupak povrata predmetnog stana u posjed radi rješavanja prethodnog pitanja. Odsjek je naveo da je odlučeno kao u dispozitivu zaključka zbog toga što će se o apelanticinom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed odlučivati u predmetu broj 05-050-02-02-1262/99.

19. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog zaključka, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-125/04 od 16. februara 2004. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je 30. marta 1999. godine podnijela zahtjev za povrat stana i da postupak još uvijek nije okončan. Apelantica smatra da joj je kršenjem prava na «suđenje u razumnom roku» prekršeno i pravo na imovinu, jer, zbog neokončanja postupka povrata stana u posjed, nije u mogućnosti da pokrene postupak otkupa predmetnog stana. Također, apelantica navodi da je 16. jula 2002. godine podnijela zahtjev Odsjeku za izvršenje Odluke CRPC-a broj 703-5845-1/1, ali da još uvijek nije donesen zaključak o izvršenju te odluke. Apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Republici Srpskoj da u određenom roku okonča upravni postupak povrata stana u posjed, te da, zbog kršenja navedenih prava, obaveže Republiku Srpsku da joj isplati odgovarajući novčani iznos.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju od 11. juna 2008. godine Ministarstvo je navelo da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj U-365/05 od 10. oktobra 2006. godine. Ministarstvo smatra da nije prekršeno pravo na koje se apelantica poziva, te da postupak nije odugovlačen, jer upravni organi čekaju odluku Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje navedene presude Okružnog suda.

22. Na zahtjev Ustavnog suda, Ministarstvo je 26. augusta 2009. godine obavijestilo Ustavni sud o toku postupka pred CRPC-om, te dostavilo Ustavnom sudu odluke donesene u tom postupku.

V. Relevantni propisi

23. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02 i 39/03) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Postupak vraćanja nekretnine vlasniku, posjedniku, odnosno korisniku vodi se u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. [...]

24. U Zakonu o općem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02 i 87/07) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.

[...] Član 7.

Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka. Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

[...]

VI. Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

29. Apelantica smatra da joj je u postupku povrata stana u posjed povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

32. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

34. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je apelantica 30. marta 1999. godine pokrenula postupak pred Odsjekom za povrat predmetnog stana u posjed i da taj postupak u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je 10 godina i šest mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku je trebalo odlučiti o osnovanosti apelanticinog zahtjeva, kao ranijeg nosioca stanarskog prava, za povrat u posjed predmetnog stana shodno odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

37. Ustavni sud zapaža da je apelantica 30. marta 1999. godine podnijela zahtjev Odsjeku za povrat predmetnog stana u posjed. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Odsjek 17. maja 2002. godine, dakle, nakon tri godine, postupio po predmetnom zahtjevu, te prekinuo postupak radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora o korištenju stana koji su zaključili 28. jula 1987. godine apelantica i SIZ stanovanja Banja Luka. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Ministarstvo, postupajući povodom apelanticine žalbe, Rješenjem broj 05-050-01-38/04 od 30. januara 2004. godine poništilo navedeni zaključak, te prekinulo postupak radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stanova koji su zaključile 26. januara 1993. godine apelantica i Radmila Dubrovac. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud Presudom broj U-287/04 od 2. augusta 2006. godine poništio navedeno rješenje Ministarstva, te da je Ministarstvo, postupajući u skladu sa tom presudom, poništilo prvostepeni zaključak i predmet vratilo Odsjeku na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su prošle tri godine otkako je Ministarstvo predmet vratilo na ponovni postupak, a da Odsjek još uvijek nije odlučio o apelanticinom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed.

38. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da se, nakon donošenja Rješenja Ministarstva broj 05-050-01-38/04 od 30. januara 2004. godine o prekidu postupka, predmetni postupak razdvojio. Naime, pošto apelantica nije pokrenula sudski postupak radi utvrđenja ništavosti ugovora o zamjeni stanova, Odsjek je Zaključkom broj 05-050-02-02-1262/99 od 8. decembra 2004. godine obustavio predmetni postupak. Međutim, budući da je Presudom Vrhovnog suda broj U-287/04 od 2. augusta 2006. godine poništeno rješenje Ministarstva o prekidu postupka, koje je bilo osnov za obustavljanje postupka, sve odluke u tom postupku su poništene i predmet je vraćen na ponovni postupak. S obzirom na to, Ustavni sud neće analizirati ovaj postupak, jer se on preklapa sa postupkom koji je ocjenjivan u prethodnoj tački ove odluke.

39. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantica, uporedo sa postupkom povrata stana u posjed, pred upravnim organima pokrenula i postupak povrata pred CRPC-om. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je taj postupak obustavljen sa obrazloženjem da će se o apelanticinom zahtjevu rješavati putem postupka koji je pokrenut pred upravnim organima.

40. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelantica postupak povrata stana u posjed pred upravnim organima pokrenula 30. marta 1999. godine, te da je predmetni postupak još uvijek u toku i to pred prvostepenim organom. Kad je riječ o Ministarstvu i Odsjeku, Ustavni sud zapaža da oni nisu iznijeli razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka.

41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da obaveže Republiku Srpsku da joj, zbog povrede prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, isplati odgovarajući novčani iznos.

43. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelanticin zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

44. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima koji je ranije utvrđen (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 10 godina i šest mjeseci, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.575 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.

Ostali navodi

45. S obzirom na zaključak o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

46. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku», kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije okončan ni nakon 10 godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a pri tome nadležni organi nisu iznijeli razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka.

47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1375/08 (Z. A.) | Sudska praksa | Aktio