Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1413/07 (A. G., M. P., E. Đ., A. Đ.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Kamata
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o radu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-1413/07
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1413/07, rješavajući apelaciju Adise Glamočak i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Adise Glamočak, Mirsada Preldžića, Esme Đukić, Arijane Đukić, Abdulaha Kratine, Sonje Tarabar, Amre Pljoskić, Raife Mujić, Zorke Glavonjić, Jasmine Zukić, Suada Tvrtkovića, Adile Kaknjo, Safije Ibranović, Izete Bojić, Enise Huskić, Muje Kahrića, Ismete Čičak, Zirafete Zukić, Seida Hurema, Nedžada Dajića, Haruna Babića, Edina Fejzića, Jasmine Varupa, Erdana Đogovića, Bahre Đozo, Dževahire Grahić, Fatime Đulbić, Edbera Softića, Munevere Šarić, Binase Topalović, Bahre Škaljo, Aide Imamović, Naira Husagića, Ivke Jurišić, Ankice Marić, Jasmine Kosić, Zijade Beganović, Francike Damjanović, Sabahete Burić, Havane Žunić, Sadike Hodžić, Enise Zlatarević, Aldine Bajramović, Senije Heralić, Fadila Nezirića, Seida Smajilovića, Tenzile Hrustić, Suvade Šekerović, Jele Miličić, Džehve Ibraković, Merzade Luković, Zehdina Ismića, Emine Babić, Ermine Bečić, Amele Đozo, Enise Sivro, Sabine Smajilović, Ibrahima Patakovića, Sedine Hrustić, Fadila Alića, Mirsada Šušića, Nermine Hercegovac, Emine Selimović, Nade Hadžić i Senadina Ćerima.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000044 od 12. decembra 2006.
godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adisa Glamočak, Mirsad Preldžić, Esma Đukić, Arijana Đukić, Abdulah Kratina, Sonja Tarabar, Amra Pljoskić, Raifa Mujić, Zorka Glavonjić, Jasmina Zukić, Suad Tvrtković, Adila Kaknjo, Safija Ibranović, Izeta Bojić, Enisa Huskić, Mujo Kahrić, Ismeta Čičak, Zirafeta Zukić, Seid Hurem, Nedžad Dajić, Harun Babić, Edin Fejzić, Jasmina Varupa, Erdan Đogović, Bahra Đozo, Dževahira Grahić, Fatima Đulbić, Edber Softić, Munevera Šarić, Binasa Topalović, Bahra Škaljo, Aida Imamović, Nair Husagić, Ivka Jurišić, Ankica Marić, Jasmina Kosić, Zijada Beganović, Francika Damjanović, Sabaheta Burić, Havana Žunić, Sadika Hodžić, Enisa Zlatarević, Aldina Bajramović, Senija Heralić, Fadil Nezirić, Seid Smajilović, Tenzila Hrustić, Suvada Šekerović, Jela Miličić, Džehva Ibraković, Merzada Luković, Zehdin Ismić, Emina Babić, Ermina Bečić, Amela Đozo, Enisa Sivro, Sabina Smajilović, Ibrahim Pataković, Sedina Hrustić, Fadil Alić, Mirsad Šušić, Nermina Hercegovac, Emina Selimović, Nada Hadžić i Senadin Ćerim (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijeli su 11. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000044 od 12. decembra 2006. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, koje je zastupalo Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. maja 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 6. juna, a tuženi 19. juna 2007. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 13. augusta 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti, zaposlenici Općinskog suda u Zenici, pokrenuli su tužbom postupak protiv tuženog radi isplate plaće i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćen regres, neisplaćeni troškovi ishrane i drugo). Općinski sud u Žepču je donio Presudu broj P-165/04 od 14. jula 2005. godine kojom je obavezao tuženog da apelantima isplati razliku plaća i ostale naknade iz radnog odnosa na način precizno naveden u dispozitivu presude za svakog pojedinačno navedenog apelanta i za relevantni vremenski period. Tuženi je obavezan da apelantima, svakom pojedinačno, isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose na način kako je precizirano u tužbenom zahtjevu, tj. da isplati zakonske zatezne kamate na dospjele godišnje iznose potraživanja tužilaca/apelanata pa do konačne isplate. Sud je obavezao tuženog da apelantima naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju ove presude sud je naveo da je odluka donesena u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 13/98), Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 23/00). Donoseći odluku o kamatama prvostepeni sud se pozvao na član 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tektu: ZOO).
7. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1166/05 od 31. oktobra 2005. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
8. Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000044 od 12. decembra 2006. godine, kojom je revizija tuženog djelomično uvažena, te su obje nižestepene presude preinačene tako da se na glavni dug za svakog apelanta na pojedinačno dosuđeni iznos dosuđuju zakonske zatezne kamate koje počinju da teku od 7. juna 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, do isplate. Preostali dio revizije je odbijen.
9. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev apelanata, osim u dijelu odluke o kamatama. Ispitujući reviziju u ovom dijelu, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana u pogledu dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim potraživanjima na koja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, u skladu sa članom 279. stav 3. ZOO. Vrhovni sud je utvrdio da je tužba podnesena 7. juna 2005. godine, te je, stoga, apelantima dosudio zakonsku zateznu kamatu koja počinje da teče od dana podnošenja tužbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti navode da je osporenom odlukom Vrhovnog suda, zbog odluke o početku toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, također, navode da je povrijeđeno pravo iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i odredbe člana 279. stav 3. ZOO. Apelanti su se pozvali na odredbe člana 70. Zakona o radu, koji definira obavezu isplate plaća i rokove. Apelanti ističu da se Vrhovni sud pogrešno poziva na odredbu člana 279. stav 3. i član 372. stav 1. ZOO, te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe člana 277. ZOO s obzirom na to da plaće nisu povremena novčana davanja, već posebna vrsta isplate na osnovu radnog odnosa koja dospijeva u skladu sa odredbom navedenog člana 70. Zakona o radu.
b) Odgovor na apelaciju
11. U svojim odgovorima na apelaciju Vrhovni sud i tuženi ističu da je odluka o kamatama donesena u skladu sa odredbom člana 279. stav 3. ZOO s obzirom na to da se radi o povremenim potraživanjima. Zbog navedenog, Vrhovni sud i tuženi smatraju da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje neosnovani i predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
13. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 23/00), Član 25.
[…] Plaća se isplaćuje jedanput mjesečno za protekli mjesec i od jedne do druge isplate plaće ne može proći više od 30 dana.
c) Naknade po osnovu rada Član 29.
Pored naknada na plaću utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada za prevoz na posao i s posla, ishrana u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor. Visinu naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuju rukovodilac organa uprave i Sindikat. Član 71.
Odredbe ovog ugovora primjenjuju se i na službenike i namještenike organa, službi i tijela iz člana 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i druge službenike na koje se shodno primjenjuju odredbe tog zakona ili identičnih zakona kantona - županija.
14. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93, 13/94 i «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070- 0-Rev-06-000044 od 12. decembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 11. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti osporavaju presudu Vrhovnog suda tvrdeći da im je povrijeđano pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog pogrešene primjene materijalnih propisa i stava suda.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP 658/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da su u navedenoj odluci apelanti pokrenuli pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke sudova o početku toka zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa. Razmatrajući navedenu apelaciju, Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav
3. ZOO u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zaključio da je u navedenom predmetu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo zbog čega je miješanje u pravo na imovinu bilo nezakonito, u smislu člana 1. Protokola broj 1. Isto tako, Ustavni sud je obrazložio da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav
1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa kao, npr., naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja kao, npr., regres se isplaćuju godišnje. Ustavni sud je istakao da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje „kamate na kamatu“, u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO.
21. Iako se u konkretnom slučaju apelanti žale na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da se, u suštini, žale na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi sa potraživanjima iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). U konkretnom predmetu, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u navedenoj Odluci broj AP 658/07 u odnosu na proizvoljnu primjenu prava i, shodno tome, kršenje prava na imovinu, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava ni standarde prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da je primjena zakona u konkretnom slučaju u odnosu na početak toka zatezne kamate proizvoljno obrazložena, kao i zaključak o tome da su plaće povremena potraživanja. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kao što je bio slučaj u navedenoj Odluci broj AP 658/07, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 658/07, jer se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluke Vrhovnog suda u odnosu na primjenu odredbe člana 279. stav 3. ZOO ne zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga je povrijeđeno ustavno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
23. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču navodne povrede njihovog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, kao i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
VIII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud, zbog proizvoljnog pozivanja na član 279. stav 3. ZOO, te zbog propusta da obrazloži svoju odluku o početku toka zatezne kamate na iznose koje tuženi treba da plati apelantima po osnovu prava iz radnog odnosa, na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, povrijedio pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović