Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-543/07 (I. K. i I. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pristup sudu
  • Ratna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-543/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 543/07, rješavajući apelaciju I. K. i I. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. K. i I. M. podnesena zbog povrede prava na pristup sudu u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banja Luci u predmetu broj P-300/02 od 30. decembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. I. K. i I. M. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Fajtovaca, Općina Sanski Most, podnijeli su 8. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava pristupa sudu u postupku koji se vodio po njihovoj tužbi radi naknade materijalne štete u predmetu broj P-300/02 od 30. decembra 2003. godine kod Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelanti su dopunili apelaciju 11. jula 2008. godine.

2. Apelanti su tužbom pokrenuli postupak pred Osnovnim sudom radi naknade štete protiv Republike Srpske i Opštine Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: tužene), zbog rušenja porodične kuće koju su apelanti naslijedili iza smrti majke K. H.

3. Osnovni sud je donio Presudu broj P-300/02 od 30. decembra 2003. godine, kojom su tužene obavezane da na ime naknade štete apelantima isplate iznos od 19.220,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od od 30. decembra 2003. godine, kao dana donošenja odluke, pa do isplate, sve u roku od 30 dana. Sa viškom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim apelanti su odbijeni. Tužene su obavezane da solidarno plate apelantima na ime troškova postupka iznos od 740,00 KM, takođe u roku od 30 dana.

4. Apelanti su 24. januara 2004. godine podnijeli žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj P:300/02 od 30. decembra 2003. godine koja je u Okružnom sudu zavedena pod brojem Gž-1530/04.

5. Okružni sud je dopisom broj 011-0-Su-06-001 318 od 22. avgusta 2006. godine obavijestio apelante da je predmet tog suda broj Gž-1530/04 ustupljen 27. decembra 2005. godine Pravobranilaštvu RS na dalji postupak. Okružni sud je naveo da je, dostavljajući predmet Pravobranilaštvu RS, postupio u skladu sa članom 4. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 103/05).

6. Iako apelanti nisu izričito naveli koja ustavna prava su im povređena, iz teksta apelacije i priložene dokumentacije proizilazi da se apelanti žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su iznjeli hronologiju ovog predmeta, te činjenicu da su urgirali rješavanje spora kod Okružnog suda, kao i kod Omdusmena u Prijedoru i OSCE-a u Banja Luci. Apelanti smatraju da im je uskraćeno pravo na pristup sudu jer po njihovoj žalbi na prvostepenu presudu Okružni sud nije donio odluku nego je predmet ustupio Pravobranilaštvu RS. Također, na glavnom ročištu vođenom pred Osnovnim sudom bio je prisutan i zastupnik Pravobranilaštva RS, pa i ta okolnost utiče na nepristrasnost organa kojem je predmet ustupljen. Oni zaključuju da se navedeni zakon ne može primjeniti na konkretan slučaj jer je njihova kuća, inače građena posebnim stilom gradnje, srušena eksplozivom u terorističkoj akcije posebnih policijskih snaga. Ustavni sud, smatraju apelanti, treba da analizira svu dokumentaciju koja je dostavljena uz apelaciju i da, pored ostalog, ocjeni i zakonitost navedenog Zakona i donese odluku o naknadi štete.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U konkretnom slučaju, Okružni sud je donio odluku o ustupanju predmeta apelanata na daljnji postupak Pravobranilaštvu RS, na osnovu obligatorne odredbe Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine koji je u toku postupka rješavanja predmeta apelanata stupio na snagu. Članom 4. navedenog Zakona je utvrđeno da se postupak za priznavanje prava previđenim tim zakonom, u predmetima koji nisu pravomoćno okončani, provodi putem sudskog poravnanja. Definišući da se pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumjeva materijalna i nemeterijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, član 5. Zakona nedvosmisleno nalaže da se predmeti za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju nadležnom Pravobranilaštvu RS. Obzirom da je nesporno da u konkretnom predmetu radi naknade štete pred sudom nije donesena konačna odluka i da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon koji u konkretnom slučaju određuje nadležnost Pravobranilaštva RS za pitanja naknada ratne štete, sud je bio obavezan da postupi u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03; u daljnjem tekstu: ZPP RS) koji reguliše pitanje stvarne sudske nadležnosti. Osim toga, član 17. ZPP RS nalaže sudu da tokom cijelog postupka pazi na svoju stvarnu nadležnost, pa je sud, nakon što je utvrdio da je u konkretnoj stvari prestala njegova nadležnost predmet apelanata ustupio u skladu sa Zakonom nadležnom Pravobranilaštvu RS.

10. Ustavni sud ne može naći bilo kakve činjenice i dokaze koji bi ukazali da je relevantni zakon proizvoljno primijenjen, a nezadovoljstvo apelanata osporenom odlukom ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Također, apelanti ne navode nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat), a Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Nadalje, u pogledu implicitnih navoda apelanata da im je u okviru povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1 Evropske konvencije onemogućen pristup sudu, Ustavni sud primjećuje da je članom 10. navedenog Zakona propisana procedura pred upravnim organima i mogućnost da se protiv konačnog rješenja u upravnom postupku pokrene upravni spor pred nadležnim sudom, iz čega slijedi da je tvrdnja apelanata kako im je osporenim odlukama suda onemogućen pristupu sudu neosnovana. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, nema dokaza ili činjenica koji bi ukazali da su kršenja prava na koje se pozivaju vjerovatna ili moguća. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-543/07 (I. K. i I. M.) | Sudska praksa | Aktio