Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-104/09 (Zapadnohercegovački kanton)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-104/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 104/09, rješavajući apelaciju Zapadnohercegovačkog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zapadnohercegovačkog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000 467 od 4. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gž-08-000 039 od 18. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 064-0-P-07-000 010 od 23. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantononalno pravobranilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg, podnio je 14. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-
000 467 od 4. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-08-000 039 od 18. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 064-0-P-07-000 010 od 23. novembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 064-0-P-07-000 010 od 23. novembra 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-08-000 039 od 18. februara 2008. godine i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka na ime sastava odgovora na žalbu, obavezan je apelant da tužitelju isplati iznos na ime razlike naknade korištenja godišnjeg odmora, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, sve precizirano u izreci presude.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000 467 od 4. decembra 2008. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari označio vrijednost spora na iznos od 3.400,00 KM, vrijednost spora u ovom predmetu ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije od 10.000,00 KM, te da Vrhovni sud nije našao da bi reviziju trebalo izuzetno dopustiti primjenom odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), jer odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000 467 od 4. decembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-08-000 039 od 18. februara 2008. godine. S obzirom na to da je apelantu 21. februara 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-08-000 039 od 18. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović