Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1064/07 (R. R.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1064/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1064/07, rješavajući apelaciju B.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. V. podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Trebinje broj 095-0-I-06-000-642 od 5. januara 2007. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Rato Runjevac advokat iz Trebinja podnio je u ime B.V. (u daljnjem tekstu: apelanta) 5. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-I-06-000-642 od 5. januara 2007. godine.

2. Advokat je naveo u apelaciji da je apelant od podnošenja tužbe 11. decembra 1997. godine pa do 30. januara 2007. godine, odnosno skoro deset godina vodio sudski postupak u predmetu smetanja posjeda, te da je sam izvršni postupak trajao skoro osam godina.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-I-06-000-642 od 5. januara 2007. godine, određeno je za 26. januar 2007. godine ukljanjanje pokretnih stvari-rashladne vitrine Soko Mostar dimenzija 4 x 2,40 m, sa motorom.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-I-06-000-642 od 30. januara 2007. godine, izvršni postupak je obustavljen.

5. Advokat je u apelaciji naveo da je apelant umro 22. jula 2005. godine u toku postupka koji se vodio zbog smetanja posjeda i da mu je na taj način povrijeđeno pravo na razumnan rok iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegoivne i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i tražio da Ustavni sud odredi kompenzaciju u iznosu od 40.000,00 KM. Advokat je uz apelaciju dostavio punomoć od 15. februara 1999. godine, odnosno koja je iz perioda vođenja postupka zbog smetanja posjeda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

7. Ustavni sud je, na osnovu stanja u spisu, utvrdio da je apelant umro 22. jula 2005. godine. Dakle, apelant je umro u toku postupka zbog smetanja posjeda, a apelaciju je u njegovo ime podnio njegov advokat koji ga je zastupao u postupku pred redovnim sudovima. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju ako apelant umre u toku postupka o apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podnošenja apelacije, a nema dokaza da njegovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Ovo bez obzira na činjenicu da advokat umrog na osnovu ranije date punomoći može da ga zastupa u parničnom postupku u smislu člana 311. ZPP, jer je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak regulisan Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena od neovlaštenog lica.

8. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

9. U odnosu na zahtjev za kompenzaciju zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva jer je apelacija podnesena od neovlaštenog lica, to apelantu ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1064/07 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio