Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/09 (N.G.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-11/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-11/09, rješavajući apelaciju N.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.G., podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 927 od 31. oktobra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. N.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, koga zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 927 od 31. oktobra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-870/04 od 13. jula 2006. godine, poništen je Sporazum o prestanku radnog odnosa broj 126-1-198, zaključen 28. februara 2004. godine, između apelanta i tužene Republike Srpske-Ministarstva unutrašnjih poslova-Centra javne bezbjednosti Doboj-Policijske stanice Teslić (u daljnjem tekstu: tužena), te je tužena obavezana da apelanta vrati na posao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.680,00 KM, dok je apelant obavezan da tuženoj vrati 6.000 KM na ime primljene otpremnine.

3. Odlučujući po žalbi tužene protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-870/04 od 13. jula 2006. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine, kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu na taj način što je odbio tužbeni zahtjev u cjelini i obavezao apelanta da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 KM.

4. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine, koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 927 od 31. oktobra 2008. godine odbacio kao neblagovremenu, konstatujući da je ista izjavljena po proteku roka od 30 dana od dana dostavljanja prepisa drugostepene presude, propisanog članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 47/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), jer je iz dostavnice priložene spisu predmeta vidljivo da je pobijana drugostepena presuda dostavljena apelantovom punomoćniku 7. maja 2007. godine, a apelant je reviziju izjavio 18. jula 2007. godine, dostavljajući je neposredno prvostepenom sudu.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 927 od 31. oktobra 2008. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj 013-

0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 7. maja 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 750 od 24. aprila 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/09 (N.G.) | Sudska praksa | Aktio