Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1272/07 (M. O. i Š. O.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1272/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1272/07, rješavajući apelaciju Muje Okanovića i Šefika Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muje Okanovića i Šefika Okanovića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj O-187/97 od 23. februara 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mujo Okanović i Šefik Okanović (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Velike Kladuše, koje zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 3. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O-187/97 od 23. februara 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, i rješenja Općinskog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, raspravljena je zaostavština iza umrlog Š.O. na način da su nepokretnosti popisane u izreci rješenja raspoređene na nasljednike Z.O., R. O., M.O., Š.O., H.K., S.K., D.K. i A.K. sa odgovarajućim nasljednim dijelovima.

3. Protiv rješenja Općinskog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, oba apelanta su izjavili žalbu, ali je Kantonalni sud rješenjem, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, odbacio njihove žalbe kao neblagovremene. Kantonalni sud je istakao da su apelanti osporeno rješenje primili 5. januara 2003. godine, a žalbe su izjavili 21. januara 2003. godine, dakle iste su izjavljene nakon proteka zakonskog roka od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, kako je propisano odredbom člana 18. Zakona o vanparničnom postupku.

4. Rješavajući reviziju apelanata protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj O-187/97 od 23. februara 2007. godine, kojim je odbacio reviziju apelanata kao nedopuštenu. Općinski sud je naveo da je, prema stanju spisa utvrđeno, da je rješenje ovog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, postalo pravosnažno 30. novembra 2006. godine, jer je protiv istog odbačena žalba apelanata rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine. Apelanti su protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, izjavili reviziju, ali budući da se protiv rješenja drugostepenog suda ne može izjaviti revizija, sud je odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredaba člana 165. Zakona o nasljeđivanju.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelanti osporavaju odluku Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine, kojom je odbačena kao neblagovremena njihova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, te odluku Općinskog suda, broj O-187/97 od 23. februara 2007. godine, kojima je odbačena kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv pomenutog rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 28. novembra 2006. godine.

9. Na osnovu navedenog proizilazi da odluke koje apelanti osporavaju pred Ustavnim sudom nisu konačne odluke kojima se odlučivalo o osnovanosti žalbe, odnosno revizije apelanata već su iste odbačene iz formalnih razloga, kao neblagovremene, odnosno nedozvoljene. Da bi se raspravljalo o osnovanosti žalbe apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su, najprije, morali blagovremeno podnijeti žalbu protiv rješenja Općinskog suda, broj O-187/97 od 19. decembra 2002. godine, odnosno iscrpiti raspoloživi pravni lijek, što je apelanti propustili da učine. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti podnošenjem neblagovremene žalbe, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli žalbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1272/07 (M. O. i Š. O.) | Sudska praksa | Aktio