Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1881/07 (I. S.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1881/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1881/07, rješavajući apelaciju Ivana Sigura, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Sigura podnesena zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Odjelom za društvene djelatnosti Grada Mostara u predmetu registrovanom pod brojem 07/II-

3-208/99, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Sigur (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 22. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi kod Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel za društvene djelatnosti) pod brojem 07/II-3-

208/99.

2. Apelant je 9. marta 1999. godine podnio Odjelu za stambene poslove i obnovu Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel za stambene poslove) zahtjev da mu se prizna stanarsko pravo i vrati u posjed stan koji se nalazi u ulici Kneza Višeslava broj 77B u Mostaru. Rješenjem Odjela za stambene poslove broj 07/II-3-208/99 od 10. septembra 2003. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za povrat u posjed predmetnog stana. Apelant je naveo da je 20. septembra 2005. godine podnio Odjelu za stambene poslove žalbu zbog ćutanja administracije, navodeći da mu predmetno rješenje nikada nije uručeno, a da je 5. oktobra 2005. godine, nakon saznanja za predmetno rješenje Odjela za stambene poslove od 10. septembra 2003. godine, Odjelu za stambene poslove podnio prijedlog za obnavljanje postupka. Zaključkom Odjela za društvene djelatnosti broj 07/II-3-208/99 od 31. januara 2006. godine dopuštena je obnova postupka u apelantovom predmetu.

3. Zaključkom Odjela za društvene djelatnosti broj 07/II-3-208/99 od 23. februara 2007. godine spojeni su u jedan postupak zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana u posjed od 9. marta 1999. godine i zahtjev apelanta podnesen Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija), koji je zaprimljen u Gradskoj upravi Grada Mostara 10. novembra 2005. godine, na osnovu člana 2. Zakona o prijenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojim postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 6/04).

4. Apelant je 14. juna 2007. godine podnio Odjelu za društvene djelatnosti žalbu zbog ćutanja administracije, te je u više navrata podnosio urgenciju za rješavanje predmeta u ovoj pravnoj stvari.

5. Apelant smatra da mu je zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Odjelom za društvene djelatnosti po njegovom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja postupka pred upravnim organima nadležnim za odlučivanje po njegovom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed, odnosno u konkretnom slučaju na postupak pred Odjelom za društvene djelatnosti pod brojem 07/II-3-208/99. Ustavni sud ukazuje na mogućnost pokretanja upravnog spora pred nadležnim kantonalnim sudom, te da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05) propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je apelant imao mogućnost da se, zbog neodlučivanja Odjela za društvene djelatnosti o njegovoj žalbi, obrati upravnoj inspekciji u skladu sa članom 10. Zakona o upravnim sporovima, te ukoliko iste ne postupe u skladu sa zahtjevom upravne inspekcije, imao bi mogućnost pokretanja upravnog spora pred nadležnim kantonalnim sudom. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima, Ustavni sud smatra da apelant prije podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1881/07 (I. S.) | Sudska praksa | Aktio